XML Feeds
Za trg i domovinu
PISMO PODRŠKE PREDSJEDNICI GRADSKOG VIJEĆA SPLITA NEVENKI BEČIĆ
Poštovana gospođo Bečić,
kao građanin Splita osjećam se ponukanim iskazati javnu potporu zadnjoj odluci Gradskoga vijeća – tijela kojim časno predsjedavate – da se general Ante Gotovina ovjekovječi titulom počasnog građanina, te da se po njemu nazove jedna gradska ulica ili trg. Moje oduševljenje je utoliko veće što je odluka Gradskog vijeća donesena jednoglasno, za nju su spremno glasali vijećnici stranke na vlasti i opozicije, predstavnici svih ideoloških opcija – od socijaldemokrata do neofašista – čime se na zoran način potvrdilo kako Splićani međusobne političke razlike stavljaju u drugi plan kada su na stvari nacionalni interesi i moralni kapital zajednice.
Permalink
12. marta 2007. godine - Zbornik je prvi pokušaj da se o Zoranu Đinđiću, odnosno o Srbiji u to vreme, detaljnije govori na osnovu istraživanja a ne na osnovu površnih utisaka. Ovaj zbornik je rađen dve i po godine: to je minimalan period da bi se temeljno pročitalo sve što je Zoran Đinđić napisao.Ali htela bih da kažem zašto je zbornik počeo da se radi odmah posle ubistva Zorana Đinđića. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji poverio je taj posao meni, ja sam ga prihvatila iz profesionalnih razloga ali i iz moralnih, intelektualnih razloga, jer sam, kao istoričar, znala da je to jedno u nizu političkih ubistava u Srbiji koja su, nažalost, ostala nerasvetljena i koja su održala liniju nasilja u političkom životu Srbije. 
Poštena inteligencijo Evrope, Severne Amerike i Rusije! Pismo koje ste zajedno sastavili i potpisali nije ni stiglo u Kabinet predsednika Republike, a već se pojavilo u medijima koji, grešna mi duša, kao da su ga jedva dočekali. Naslov je toliko rečit - Apel predsedniku Tadiću i Skupštini Srbije: Nemojte se kockati sa budućnošću svoje zemlje! „Ne“ rezoluciji o Srebrenici - da sam ostatak vaše opširne epistole pročitao više reda radi: oči su žurile da vide ko to sve Srbiji, samim tim i meni kao njenom demokratski izabranom predsedniku, želi dobro.
Kao prvo, Velja Ilić razmislio je i odlučio da vrati pištolj i dozvolu za njega, što je postupak hvale vredan i uzorit, jer smanjuje onu „opštu opasnost“ iz Krivičnog zakona. Ali, ne bi on bio Velja da nije dodao i kako mu se smučilo kad je video ko sve ima dozvolu i pištolj: svi ortaci iz ondašnjeg DOS-a, to jest.Onda sam se setio: to je bilo onda kad je Dulo Mihajlović, iz razloga sasvim dulovskih i prema tome neobjašnjivih, čim je postao ministar podelio te neke pištolje i dozvole celom DOS-u. Možda je hteo da pomogne FNP „Zastava“ da plasira robu sumnjivog kvaliteta.