Ja robot… ili možda android?

by admin Email

Piše:
Dražen Jurman

Sve veći broj andorida i robota koji se gotovo svaki dan predstavljaju u svijetu oduševljavaju sve, pa jedva čekamo kad će biti sastavni dio svakog doma. A dok se to ne dogodi, prisjetimo se malo povijesti, sadašnjosti ali i budućnosti robotike i humanoidne robotike.

Procitaj

U svim tekstovima na temu futuristike, naglašavao sam da će u budućnosti važnu ulogu u našim životima igrati roboti. I zaista, pogledate li strane, ali i naše medije, u zadnje se vrijeme sve češće pojavljuju novi modeli robota i njihove nove primjene. No, kad se spomene robot, ljudi imaju različite percepcije. Neki prvo zamisle Datu iz Zvjezdanih staza, neki pak R2D2 ili C3PO iz Zvjezdanih ratova, starijima će na pamet vjerojatno pasti Robbie Robot iz Zabranjenog planeta. Ne ljubite li baš znanstvenu fantastiku, vjerojatno ćete se pri spomenu robota prisjetiti robota kućnih ljubimaca ili robota igračaka, s obzirom na to da su baš oni česti medijski gosti. Međutim, vrsta robota i broj njihovih primjena je svakim danom sve više. Počevši od brojnih robota u različitim tvornicama i laboratorijima, preko edukativnih robota, do igračaka. Dok su ovi potonji širem krugu ljudi najzanimljiviji, znanstvenici se koncentriraju na izradu androdia – robota koji izgledom (manje) i sposobnostima (više) nalikuju ljudima. Upravo oni imaju najviše potencijala promijeniti način na koji živimo, i to ne samo zbog brojnih mogućnosti primjena. Kako se oni budu razvijali, morati će se razvijati i mijenjati naše društvo, kako nam se ne bi dogodio neki Terminator ili Matrix scenarij.

Jednom davno …
Roboti su kao ideja prisutni stoljećima. Zapravo, jako je teško reći kad su se kao ideja prvi puta pojavili. Neki tvrde da ih je prvi puta spominjao Aristotel u svojim djelima - "Kada bi svaki instrument mogao izvršavati svoj vlastiti posao, služeći drugima, šefovi ne bi trebali sluge", pisao je. Roboti su bili poznati i u Grčkoj mitologiji i to kao pomoćnici Boga vatre Hefesta, koje je on sam i konstruirao. Hefest je poslužio kao inspiracija Leonardu da Vinciju, koji je jedan od prvih, ako i ne prvi, pravi konstruktor robota. Njegova Hefestova ruka stroj je koji je trebao pomoći kovačima pri radu. Osim Hefestove ruke, veliki Leonardo projektirao je još nekoliko robota, ali je većina njih ostala na papiru. Sam termin robot prvi je spomenuo poznati češki pisac Karel Čapek, a izveo ga je od češke riječi robotnik, koja se može prevesti kao radnik ili možda bolje rob. Termin je upotrijebio u drami R.U.R - Rossum Universal Robots. Ono što je zanimljivo je i činjenica da Čapek nije samo konstruirao termin robot, već je u drami R.U.R. i prvi upotrijebio temu robota kao umjetnog humanoida (androida), koji su bili robovi ljudima, da bi se na kraju pobunili protiv njih i na kraju ih, pogađate, pokorili i uništili (sličan scenarij kao Battlestar Galactica ili Matrix).

Zakoni robotike
Prvi eksperimentalni roboti nastali su u još prije Drugog svjetskog rata na američkim sveučilištima. U razdoblju od 1948. i 1950. događa se niz bitnih stvari u svijetu robota – razvijen je prvi mobilni robot, iste su godine nastali poznati roboti Elsie i Elmer, a nešto kasnije veliki pisac Isaac Asimov postavlja temelje robotike, znanosti koja se bavi robotima. Asimov je također konstruirao i takozvana tri zakona robotike, kojih bi se svi roboti trebali držati. Prvi zakon kaže da "robot ne smije ozlijediti ljudsko biće ili nedjelovanjem dozvoliti da se to dogodi", drugi da "robot mora slijediti naredbe koje mu čovjek da, osim kad je to u suprotnosti s prvim zakonom", dok treći kaže da "robot mora štititi svoju egzistenciju, osim kad je to u suprotnosti s prvim i drugim zakonom". Zakone robotike Asimov je prezentirao je 1950. godine u devet priča koje čine poznatu knjigu Ja robot (I Robot), po kojoj je nedavno snimljen i film.
U šezdesetima je počela i komercijalna proizvodnja robota. Dobro je ponoviti da još uvijek pričamo o industrijskim robotima, dakle robotima kao strojevima, a ne androdima ili humanoidnim robotima. Prve robote počeo je proizvoditi Joseph Engelberger, a radilo se o industrijskim robotima Unimate. Zbog toga je Engelberger kasnije i prozvan ocem robotike. Međutim, njegova "djeca" nisu baš probudili zanimanje niti javnosti niti tvornica, kojima je Engelberger htio prodati Unimate. Kad je shvatio da u Americi nema kruha, probao je na japanskom tržištu i uspio. Godine 1970. u funkciju ušao prvi industrijski robot koji je radio kao zavarivač u Nissanovoj tvornici.

Robotska ruka
Joseph Engelberger i George Devol su na razvoj Unimeta potrošili pravo bogatstvo vremena i novca – skoro deset godina i preko šest milijuna dolara. Engelberger je inspiraciju našao u upravo u romanima Isaaca Asimova, a slučajni susret s Devolom rezultirao je partnerstvom koje će promijeniti svijet. Sam Devol je nekoliko godina prije sudbonosnog susreta patentirao uređaj koji je predak industrijskih robota, a tek je u suradnji s Engelbergerom razvio ideju u Unimate. Sam Unimate zapravo je ono što danas poznamo kao robotska ruka. Prvu primjenu imao je, kako smo i spomenuli, u Nissanovoj tvornici, a od tada do danas različite vrste robotskih ruku susrećemo svugdje – od tvornica, laboratorija, pa čak i hotela i restorana. Još je jedna zanimljivost vezana za Unimate. Naime, jedan od rijetkih poslova koje je ovaj robot dobio u Americi bio je u Fordu, gdje su ga odbijali zvati robotom jednako intenzivno kako danas normalni ljudi kod nas odbijaju pisati ne ću. Umjesto tog termina upotrebljavali su UTD ili universal transfer device. Pojam robot nije se sviđao niti jednom od tvoraca, pa ga je Devol štreberski zvao numerički upravljanim manipulatorom. Jedino je Engelberger inzistirao ne samo na nazivu robot, već i na daljnjem razvoju novih robota. Njegov entuzijazam nije naišao na plodno tlo, pa je, kako smo spomenuli, spakirao kofere i otišao u Japan. Tamo je prodao Unimate patent, sagradio ime i karijeru, ali i učinio veliku uslugu svom bankovnom računu. Unimate je označio početak robotike u Japanu i od tog trenutka se Japan pozicionirao kao vodeća zemlja na području robotike.

Put prema androidu
Shvativši potencijal robotike, Japanci su se bacili na posao. Postavili su si ambiciozan zadatak – stvoriti androida, robota koji izgledom i ponašanjem sliči ljudima. Nastala je i cijela grana znanosti robotike, takozvana humanoida robotika, a veliki korak naprijed bio je i razvoj mobilnih robota koji imaju sposobnost gibanja po prostoru. Takvi roboti imaju neku vrstu lokomocijskog sustava koji im pomaže u kretanju, a koji ovisi o tipu robota. Može se raditi o robotu na kotačima, robotu s nogama, gusjenicama i tako dalje. Razvoj mobilnih robota bio je veliki korak naprijed prema kreiranju androida, a kako su se razvijale industrijske inovacije, tako je napredovala i mobilna robotika. Za daljnji razvoj, znanstvenici su se okrenuli prirodi, pa su mobilne robote krenuli dizajnirati prema iskustvima bioloških istraživanja građe i ponašanja živih organizama. To je pak rezultiralo razvojem posebne grane tehnologije – mikromehanike. Osim kretanja, isto se pokušalo napraviti i s "razmišljanjem" robota, pa je krenuo rad na stvaranju umjetne inteligencije. Sve je ukazivalo da je samo pitanje trenutka kada će se u zemlji robota, kako su zvali Japan, pojaviti prvi android.

Raspad iluzija
Unatoč golemom optimizmu, Japanci su, kao i ostatak svijeta, androide vidjeli samo na televiziji i u knjigama, ali ne i u stvarnom životu. Razlog tome ležao je u načinu na koji su tadašnji znanstvenici pristupali području robotike i umjetne inteligencije. Pokušavali su napraviti robote koji bi razmišljali kao i ljudi, koristeći pritom grane znanosti kao što su kognitivna psihologija i kibernetika. Takav pristup pokazao se kao previše kompleksan. Roboti koje su i uspjeli napraviti jedva da su stajali na nogama, a kretanje im je bilo sporo i ograničeno. Jedan od takvih andorida bio je WABOT, razvijen u Japanu sredinom 80.-ih. Ovaj android, kojeg je razvio Ichiro Kato sa Sveučilišta Waseda imao je antropomorfološki oblik, čitao je notne linije, svirao instrumente sa tastaturom, pratio pjevača i vodio jednostavnu konverzaciju.
Nekoliko godina kasnije, stručnjaci iz Pacific Northwest laboratorija, za potrebe američke vojske konstruirali su Manny, robotiziranu lutku koja replicira većinu ljudskih pokreta i simulira znojenje, disanje i tjelesnu temperaturu. Jonson Space Center razvija humanoida EVAR, terenskog robota kojim se upravlja glasom, a koji može koristiti alate i uzimate objekte dok se kreće, a planirano je da bude korišten u istraživanju svemira ili radu na nepristupačnim područjima. Svi su ovi androidi puno obećavali, ali malo su toga zaista i ostvarili. Iluzije o androidu kakav je, na primjer, Data, su razbijene, a znanstvenici su lupali glavom u zid i pitali se gdje su pogriješili. Robotika je ušla u teško razdoblje i bilo je jasno da je potrebno učiniti nešto radikalno.

Povratak osnovama
Taj radikalan pomak dogodio se krajem 80-ih godina prošlog stoljeća kad su znanstvenici shvatili da nema smisla pokušati od nule napraviti robota koji oponaša čovjeka izgledom, pokretima i inteligencijom. Shvatili su da je bolji put krenuti od jednostavnijeg prema kompliciranijem, pa su odlučili da će androidi ponašanjem i "inteligencijom" biti temeljeni ne na čovjeku, već na jednostavnijim organizmima, poput životinja i insekata. Umjesto kompliciranih proračuna kod kretanja, ovi novi roboti koristili su infracrvene i ultraljubičaste senzore kao pomoć pri orijentaciji. Ključna godina za androide bila je 1986., kada je Honda započela istraživački razvojni program na ovom polju. Ideja je bila ista – napraviti androida koji je inteligentan i mobilan, ali je Hondin pristup bio radikalno drukčiji i kvalitetniji od ostalih tvrtki. Jedna od glavnih razlika bila je konceptualna – Hondin robot je "trebao koegzistirati i surađivati s ljudskim bićima te doprinijeti društvu", čime je postavljen temelj razvoja novog tipa robota koji bi se koristio u svakodnevnom životu, a ne samo kao robot za specijalne operacije, što je bila karakteristika ostalih androida koji su tada planirani ili razvijani.
Honda je potrošila cijelu prvu godinu razvoja androida samo na osnovno
određivanje kakav bi trebao biti robot. Trebao je u stanju kretati se kroz prostoriju sa namještajem, penjati se i silaziti niz stepenice i imati niz drugih funkcija, kako bi mogao biti korišten za kućnu upotrebu. Odlučeno je tako da će robot imati dvije noge, kako bi se i kretao kao čovjek. Tako je 1987. godine razvoj Hondinog robota izašao iz koncepta i krenuo u izradu.

Asimo
U razdoblju do 1991. godine nastali su prvi prototipovi, a u sljedećih desetak godina Hondin je robot konstantno napredovao. Projekt je nazvan Advanced Step In Innovative Mobility, a nije slučajno da je skraćenica tog naziva Asimo, čime je Honda na neki način simbolički odala počest Isaacu Asimovu, tvorcu pojma i zakona robotike. Početkom 21. stoljeća Asimo je poprimio i koliko toliko humanoidni izgled, njegovo kretanje je napredovalo do toga da može i trčkarati, hodati naprijed i nazad te se penjati i spuštati uz i niz stepenice. Napredovali su i senzori koji mu omogućuju interakciju s ljudima, prije svega vokabular. Asimo je po ponašanju, zanimljivosti a pogotovo razgovorljivosti zadivio je svakog tko je došao u kontakt s njim. Danas može komunicirati o gotovo svakoj temi na svim važnijim svjetskim jezicima, a sve potrebne podatke "kupi" s Interneta. Njegova interaktivnost je toliko poboljšana da je niz velikih tvrtki u Japanu, poput IBM-a ili NTT DoCoMa, "zaposlilo" Asima kao recepcionara. Osim toga, Asimo je i diplomat i učitelj. Naime, nedavno se u Brusselsu susreo sa članovima Europskog parlamenta, ali i uglednicima poput kralja Španjolske i danske kraljice. Što se tiče njegovih sposobnosti kao učitelja, Asimo je izvrstan učitelj plesa, jer u sebi ima programirane sve poznate plesne korake, a uskoro će se naći i u japanskim školama gdje će pomagati u nastavi. Asimo je i glavni razlog pokretanju godišnje izložbe Robodex u Japanu, na kojoj je svake godine glavna zvijezda, pa je već i otvara. Ono što raduje je činjenica da Honda konstantno radi na unaprjeđivanju ovog robota, kako bi jednog dana zaista mogao biti dio svakog doma i tako ispuniti svrhu radi koje je nastao – unaprijediti ljudsko društvo.

Velike mogućnosti
Negdje u vrijeme kada je krenuo razvoj Asima, mnoge tvrtke koje su uložile velike novce u razvoj robota bile su na raskrižju – nastaviti s razvojem androida ili se posvetiti nekoj drugoj vrsti robota. Tada je krenulo veliko raslojavanje na tržištu, jer je krenuo razvoj robota kućnih ljubimaca, robota igračaka, robota kućanskih aparata i tako dalje. Odjednom je bilo upitno hoće li se razvoj androida uopće nastaviti ili će se svi okrenuti drugim tipovima robota, s obzirom na to da njihov razvoj zahtjeva manja ulaganja, a povrat investicije i zarada su vjerojatniji. Međutim, već su prvi prototipovi Asima pokazali da su androidi ipak mogući, pa su mnogi poslovni ljudi krenuli investirati u tvrtke koje su se bavile razvojem upravo androida, ali i robota koji mogu pomagati u kući. Razlog za to je ogroman potencijal ove industrije, koju mnogi uspoređuju s industrijom računala i automobila. Cilj je bio "jednostavan" - stvoriti robota koji će biti u stanju pomagati ljudima u tolikoj mjeri da će mnoge obitelji uz kućnog nabaviti i jednog limenog ljubimca. A to će isplatiti svaki uloženi dolar i/ili jen. Prognoze za industriju su i danas više nego optimistične. Christopher R. Willis, autor bestselera "Poslovi 21. stoljeća" predviđa da će 10 posto obitelji nabaviti androida u sljedećih 10 godina, a unutar 20 godina taj bi postotak mogao preći brojku 50. Gledano u svjetskim okvirima tržište androida naraslo bi na 30 do 50 milijuna potencijalnih korisnika u sljedećih 10 godina. Robotičari i futurolozi su još hrabriji u procjenama pa tvrde da će do 2040. svaku kuću razvijenijeg svijeta nastanjivati barem jedan android.

Robot pomoćnik
Daljnjim razvojem kućnih robota i androida njihove bi mogućnosti trebale biti sve veće i složenije, dok ne budu sposobni u potpunosti pomagati ljudima u svakodnevnom životu. Procjene Ujedinjenih naroda govore da će se oko 2030. godine starija populacija gotovo udvostručiti, što će dovesti do manjka kvalificiranog osoblja koji će se o njima brinuti. Znanstvenici sa njemačkog instituta Fraunhofer upravo u tome vide prave posao za robote, i puno očekuju od svog Care-O-Bota. On bi trebao svojim vlasnicima spremati hranu i piće, podsjećati ih da je vrijeme za lijekove ili pak za njihovu omiljenu seriju na televiziji, te u slučaju bilo kakve opasnosti odmah obavijestiti hitnu pomoć. Prototipovi Care-O-Bota izvrsno se kreću po prostorijama, upravlja im se glasovno, a ugrađene ruke omogućuju da uhvate, podignu i donesu objekte. Care-O-Bot je položio niz ispita u stvarnom svijetu. Nekoliko modela raspoređeno u muzeje u Njemačkoj da služe kao vodiči. Rezultati su izvrsni, posjetitelji su zadovoljni i iznenađeni njihovom kvalitetom, a posebno oduševljena su djeca. Također su "zaposleni" i kao konobari na nekim velikim događajima i sajmovima u Njemačkoj, poput sajma CeBIT. Daljnji razvoj, unaprjeđenja i testiranja usmjereni su na to da Care-O-Bot bude u mogućnosti pomagati starijima u staračkim domovima, a kasnije i u domaćinstvima.

Qrio
Uz Asima i Care-O-Bota, još je jedan android obilježio zadnjih nekoliko godina. Radi se o Sonyjevom Qrio (Quest for cuRIOsity) humanoidnom robotu, koji se u početku zvao prilično neinovativno - SDR4-X II. I ovaj android nalikuje čovjeku, premda je sa svojih 60-ak centimetara tri puta niži od Asima. I Qrio može hodati, ali i plesati, a uz pomoć različitih senzora detektira promjene na površini po kojoj hoda pa se i njoj prilogođava (ako pada dočekat će se na ruke). Obzirom da ima integriranu kameru "zapamtit" će vaše lice, a pamtit će i glas osobe. Mogućnost prepoznavanja riječi omogućava da razgovara s ljudima u preko 200 različitih konverzacijskih tema. Pri tome će iskazivati emocije pokretom, zvukom ili promjenom boje. Qrio je 2005. godine ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao prvi robot s dvije noge koji je mogao trčati, tako da su mu obje noge u istom trenutku odvojene od zemlje. Qrio je nastao kao dio projekta AIBO, koji je također jedan od Sonyevih robota koji je imao potencijal promijeniti svijet. Na žalost, Sony je objavio početkom 2006. godine da obustavlja rad i razvoj na oba robota.

Novo tržište
Sam AIBO svijet je ugledao 1999. godine, a bio je prethodnik tržišta robota kućnih ljubimaca, kojima su svi predviđali veliki tržišni bum, a neki "futirolozi", za koje nam se čini da pojma nemaju o svom poslu ali i životu, otišli su toliko daleko da su utvrdili da je to početak kraja pravih kućnih ljubimaca. AIBO je bio potpuno futurističkog dizajna, ali se ponašao gotovo kao pravi pas. Raspoznavao je riječi i komande i ponašao se prema njima. Osim toga, Aibo je mogao plesati, skakati, streamati Internet radio, puštati vam omiljene MP3 zapise i još niz stvari. Jedna od karakteristika na koju su u Sonyju bili izuzetno ponosni je činjenica da je AIBO mogao učiti iz svog okruženja. A gdje ima pasa, ima i mačaka. Jedna takva je NeCoRo tvrtke Omron koja, osim što se ponaša kao mačka, tako i izgleda, jer je prekrivena sintetičkim krznom. Premda ovi roboti nisu stvoreni za pomoć ljudima već isključivo za zabavu, njihov uspjeh na tržištu iznenadio je mnoge i otvorio put korisnijim kućnim robotima. Tvrtke kao Fujitsu, Electrolux ili Samsung počele su izbacivati svoje modele robota za pomoć u kući na tržište. Kod nas je već dostupan Electoluxov Trilobite, robot –usisavač, i prve kritike su više nego pozitivne. Ovaj mali uređaj izuzetno je jednostavan za uporabu, temeljit, tih, radi na ugrađene baterije koje mu daju autonomiju usisavanja od preko sat vremena. To je dovoljno za dva do tri usisavanja kompletnog stana, a kada su baterije pri kraju Trilobite se sam vraća do punjača i puni ih. Osim Trilobitea, na tržištu su i iRobot Roomba te Phillipsov robot-usisivač RoboVac.
Na tržištu je i niz robota čuvara, poput Fujitsu Maron-1, koji vrši video nadzor vaše kuće dok vas nema, te upravlja svim tehničkim uređajima u domaćinstvu. Dodatna posebnost Maron-1 robota je mogućnost komunikacije na daljinu preko mobilnog telefona, tako da vas on uvijek može upozoriti SMS porukom na sve eventualne probleme u domu dok vas nema.

Robotska škola
U životu s robotima najviše bi mogla uživati i djeca. Pri tome ne govorimo o robotima kućnim ljubimcima, jer sva istraživanja u Europi u zadnje tri godine pokazuju da, unatoč popularnosti robota kućnih ljubimaca, oni nikada neće zamijeniti prave. U najboljem slučaju mogu biti dodatak, a tek je sedam posto anketiranih izjavljuje da bi imali robota radije nego pravu životinju. Međutim, uloga i potencijali edukativnih robota su fantastični, a kad se priča o njima još uvijek na pamet prvi pada PaPeRo, na stranicama pc chipa često spominjan robot nastao u suradnji Telie s japanskim NEC-om. Glavni adut za njegov uspjeh na tržištu leži u činjenici da stalno potiče djecu na učenje, kroz interakciju i druženje s njima. Uči ih gotovo svemu, od osnova matematike, fizike, astronomije i drugih predmeta, do bontona, ophođenja s odraslima do sitnica kao što su pospremiti odjeću prije spavanja i oprati zube. Uz djecu, oduševljenje edukativnim robotima pokazali su i odrasli. U Hrvatskoj bi, pretpostavljamo, mnogi mogli ostati zgroženi prijedlogom da robot "odgaja" djecu, ali treba napomenuti da on ne zamjenjuje roditelje, već igračke, te djecu uči i odgaja kroz igru. Nekoliko PaPeRo robota već je zaposleno u igraonici Tehničkog muzeja, gdje kroz igru uče djecu osnovama matematike, fizike, astronomije i drugih predmeta.

Roboti u svakodnevnom životu
Skandinavske zemlje su, uz Njemačku, vodeće zemlje u robotici u Europi. Osim PaPeRa, Tehnički muzej u Stockholmu mjesto je gdje se često prezentiraju novi roboti, a također je dom i prvog švedskog androida, Priscille. Uskoro će trajno udomiti i Posy, robota kojeg je dizajnirao japanac Tatsui Matsuisa, čovjek s diplomom fakulteta za dizajn, ali i diplomom iz robotike i magisterijem iz mikromehanike. Zbog toga njegov rad karakterizira kreiranje i dizajniranje novih tehnoloških čuda, robota. Do sada ih je kreirao dvadesetak, a svi su detaljno predstavljeni i opisani u njegovoj knjizi Roboti u svakodnevnom životu. Kruna njegovog rada upravo je Posy, robot koji predstavlja djevojčicu, kojeg je Matsuisa stvorio da mu pravi društvo dok dizajnira u svom omiljenom radnom prostoru, vrtu. Ono što je počelo kao jednostavan uređaj koji će reproducirati glazbu i podsjetiti ga na obaveze, pretvorilo se u veselog robota koji ne samo da reproducira glazbu, već i pleše, te ima i zavidan stupanj interaktivnosti za robota proizvedenog u kućnoj radinosti. Posy prepoznaje niz različitih pitanja, ali na njih još uvijek odgovora prema prethodno programiranim izrazima. Interaktivnost zahvaljuje Matsuisinom partneru Hiroshiju Otsuki, koji je voditelj odjela robotike u tvrtki Silicon Graphics Inc, koji je i stvorio algoritme za prepoznavanje i razumijevanje glasovnih komandi.

Lego u svijetu robotike
Koliko je Posy uspješna pokazuje i ugovor koji je Tatsui Matsuisa nedavno potpisao sa kompanijom Lego. Vodit će tim koji treba osmisliti i dizajnirati robota kojeg će djeca morati sama složiti i kasnije programirati. Cilj projekta je da se djecu nauči osnove robotike, ali i da ih se uči važnosti čuvanja stvari, jer se Lego robot može lako razbiti. Prototip ovog projekta trebao bi biti predstavljen u tijekom godine na sajmu u Muzeju znanosti i tehnologije Leonardo da Vinchi u Milanu. Matsuisa tvrdi da će u suradnji s Legom redefinirati pojam robota, to više neće biti "metalno čudo koje se mota oko nas, već nešto što je tu, što postoji s nama, neizostavan dio našeg života". Označit će to novi ulazak Lega u segment robotike, gdje su trenutno ultra popularni njihovi Mindstorms NXT roboti. Stariji modeli Mindstormsa prodavali su se u preko 50 tisuća primjeraka godišnja, a vjeruje se da će novi i napredniji Mindstorms NXT tu prodaju uvelike povećati. Razlog popularnosti nije teško pogoditi - lego kocke kombinirane s mikroprocesorskom tehnologijom, robotičkim elementima poput servomotora i senzora (svjetlosnih, zvučnih, ultrazvučnih, magnetnih...) te Bluetooth ili USB sučeljem prema stolnim računalima. Mindstorms se može programirati preko intuitivnog sučelja koje lako mogu savladati i djeca, pa se često koristi u školama kao kit za učenje robotike, informatike i tehničke kulture.
Popularnost robota igračaka nije vidljiva samo na primjeru Lega. Štoviše, sve je više tvrtki koje svoje poslovanje bazira na tome, kao i broj igračaka na tržištu. Jedna od takvih kompanija je Wow Wee, a koliko su zarazni njihovi proizvodi uvjerili smo se i sami igrajući se njihovom perjanicom - Robosapienom V2, kojeg smo opisali u prošlom broju.

Komunikacija sa ljudima
Spomenuli smo već da je Tehnički muzej u Stockholmu dom androida Priscille, prvog švedskog androida. Premda još uvijek prototip, Priscilla je dio stalne postave muzeja zbog specifičnog eksperimenta. Naime, stručnjaci žele proučiti kako roboti i ljudi međusobno komuniciraju, da vide na kojim aspektima robotike treba dalje raditi, kako bi andoridi imali bolje komunikacijske mogućnosti s ljudima. Priscilla je tako izuzetno interaktivna i pristojna. Dođete li do njenog prijestolja, uljudno će vas pozdraviti, istina na švedskom, ali nema veze, pristojnost je važna. Premda ne raspoznaje previše riječi, evidentna je njena želja za interakcijom, jer konstantno gestikulira i prati sugovornika pogledom. Jednom kad se udaljite, još će malo gledati u vašem smjeru, a onda se okrenuti sljedećem sugovorniku.
Sličnu namjeru ima i Hitachijev robot Emiew, koji je svoje komunikacijska sposobnosti vježbao u Sheratonovu Grande Bay hotelu u Tokiju. Stupanj interaktivnosti robota već je impresivan, jednako kao i neki od mofela koji su već dostupni na tržištu za kupnju ili se razvijaju. Jedan od potonjih je i Einstein, projekt američke tvrtke Danson. Radi se o robotu čije lice izgleda kao Einsteinovo, pa su mnogi već rekli da je upravo sljedeći korak robotike davanje androidima ljudskiji izgled. Neki su to već postigli - androidi poput Valerie i EveR-1 iz daljine izgledaju kao prave, žive ženske osobe i za očekivati je da će se trend takvih čovječolikih robota nastaviti.
Ipak, uza sve potencijala i prednosti koje humanoidna robotika donosi čovječanstvu, dojma smo da će ipak proći još neko vrijeme dok androidi postanu sastavni dio i malog dijela kućanstava. No, to vas ne sprječava da nabavite jednog robota-usisivača ili robotsku kosilicu ili pak fantastičnog Robosapiena i uđete u ovaj vrli novi svijet.

IZDVOJENO:
Kraj ljudske rase

Od Čapeka do danas, jedna od čestih tema znanstvene fantastike, što se robota tiče, je njihovo uništavanje svojih stvoritelja. Dovoljno je pogledati Matrix ili Galacticu da vam sve bude jasno. Hoće li roboti zaista uništiti ljudsku rasu? Nekako nam se to ne čini, pod uvjetom da ljudi budu pametni. Naime, svim tim scenarijima je zajedničko da su ljudi stvorili robote kao robove, da bi se ovi na kraju pobunili. Stoga će, u trenucima stvaranja umjetne inteligencije, čovjek morati upotrijebiti svoju vlastitu da bi takve stvari izbjegli. Inače, ako ste uživali u trilogiji Matrixa, preporučamo Animatrix, animirani film koji objašnjava kako je nastao svijet Matrixa.

IZDVOJENO
Prava robota

Prije nekoliko godina, u našem ljetnom revijalnom izdanju Off, radili smo svojevrsni timeline budućnosti u kome smo predvidjeli da će do 2050. godine androidi i umjetna inteligencija dobiti osnovna ljudska prava. To bi se, izgleda, moglo dogoditi i ranije, Naime, u Americi je osnovano Društvo za prevenciju okrutnosti prema robotima. Ova organizacija bavi se pravima robota ili, kako ih oni definiraju, umjetno stvorenih bića koja osjećaju. Razvoj tehnologije posljednjih godina upućuje na to da će čovjek stvoriti robote koji osjećaju puno ranije nego što se mislilo, možda i u ovom desetljeću, kažu u ovoj organizaciji i traže da se čim prije definiraju prava koja bi roboti morali uživati. Ta prava, prema njima, uključuju, na primjer pravo na postojanje, pravo na neovisnost, i pravo na potragu za višom spoznajom i tako dalje. Premda izgleda da su uranili s inicijativom, čini nam se dobrom idejom da se o takvim stvarima počelo razmišljati, jer upravo bi to mogao biti jedan od faktora da nam se ne dogodi katastroga matrixovskih razmjera.

IZDVOJENO
Igračka desetljeća

Pleo, robot kamarosaur. Još jedna robotska igračka, pa što, reći će mnogi. Međutim, Pleo je poseban jer ima jedinstvene osobine - možete ga odgajati i učiti. Naime, Pleo uči kako se kretati, pa sam rješava probleme kretanja po stanu, odziva se na ime, reagira izrazima ugode na milovanje, boji se ljudi od kojih ima loša iskustva, uživa s ljudima s kojima ima dobra iskustva, treba ga hraniti (strujom, naravno) i tako dalje. Igračka nema oštrih rubova, kreće se polako, bez naglih pokreta, pa je pogodna čak i za bebe koje još ne hodaju. Cijena ove jedinstvene igračke bit će manje od 250 dolara.

An unexpected error has occurred!

If this error persists, please report it to the administrator.

Go back to home page

Additional information about this error:

MySQL error!

MySQL server has gone away(Errno=2006)

Your query: DataObjectCache::get_by_ID()

SELECT *
  FROM blog_2_titems__item
 WHERE (post_ID = 546)
 ORDER BY post_ID