Mojepravo.net   Pravni adresar   Dešavanja   Pravna literatura   E-kolumne   Studentski blog   Moj fakultet ZABAVA|    * Humor   * Igrice   * Telo i um  

Sva vremena su u UTC [ DST ]



Započni novu temu Odgovori na temu  [ 41 Posta ] 
Pronađi:
Autoru Poruka
 Tema posta: Krivični zakon Crne Gore
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:28:33 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
Na osnovu člana 88 tačke 2 Ustava Republike Crne Gore donosim

UKAZ

O PROGLAŠENJU KRIVIČNOG ZAKONIKA

("Sl. list RCG", br. 70/03)

Proglašava se Krivični zakonik, koji je donijela Skupština Republike Crne Gore, na drugoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2003 godini, dana 17. decembra 2003. godine.

Podgorica, 23. decembra 2003. godine
Predsjednik Republike Crne Gore,

Filip Vujanović, s.r.

K R I V I Č N I Z A K O N I K

OPŠTI DIO

GLAVA PRVA

OSNOVNE ODREDBE

Osnov i granice krivičnopravne prinude

Član 1

Zaštita čovjeka i drugih osnovnih društvenih vrijednosti predstavlja osnov i granice za određivanje krivičnih djela, propisivanje krivičnih sankcija i njihovu primjenu, u mjeri u kojoj je to nužno za suzbijanje tih djela.

Zakonitost u određivanju krivičnih djela i propisivanju krivičnih sankcija

Član 2

Kazna ili druga krivična sankcija može se izreći samo za djelo koje je, prije nego što je učinjeno, bilo zakonom određeno kao krivično djelo i za koje je bila zakonom propisana kazna .

Nema kazne bez krivice

Član 3

Kazna i mjere upozorenja mogu se izreći samo učiniocu koji je kriv za učinjeno krivično djelo.

Krivične sankcije i njihova opšta svrha

Član 4

(1) Krivične sankcije su: kazne, mjere upozorenja, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.

(2) Opšta svrha propisivanja i izricanja krivičnih sankcija je suzbijanje djela kojima se povređuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.

_________________
Audiatur et altera pars


Poslednji put menjao theDragonRose dana Četvrtak,29.1.2009. 23:35:40, izmenjena samo jedanput

Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:28:51 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
GLAVA DRUGA

KRIVIČNO DJELO


1. Opšte odredbe o krivičnom djelu

Krivično djelo

Član 5

Krivično djelo je društveno opasno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno.

Način izvršenja krivičnog djela

Član 6

(1) Krivično djelo može se učiniti činjenjem ili nečinjenjem.

(2) Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši.

(3) Nečinjenjem može biti učinjeno i krivično djelo koje zakonom nije određeno kao nečinjenje, ako je učinilac propuštanjem dužnog činjenja ostvario obilježja krivičnog djela.

Vrijeme izvršenja krivičnog djela

Član 7

(1) Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kad je izvršilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira kad je posljedica djela nastupila.

(2) Za saučesnika se smatra da je krivično djelo učinio u vrijeme kad je radio ili bio dužan da radi.

Mjesto izvršenja krivičnog djela

Član 8

(1) Krivično djelo je učinjeno u mjestu gdje je izvršilac radio ili bio dužan da radi ili gdje je u cjelini ili djelimično nastupila posljedica djela, a u slučaju pokušaja i tamo gdje je posljedica pokušanog djela po njegovom mišljenju trebalo ili mogla da nastupi.

(2) Za saučesnika se smatra da je djelo učinio i u mjestu u kojem je preduzeo radnju saučesništva.

Djelo malog značaja

Član 9

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje, iako sadrži obilježja krivičnog djela, predstavlja djelo malog značaja.

(2) Krivično djelo je djelo malog značaja ako priroda i težina djela, okolnosti pod kojima je učinjeno, pobude iz kojih je učinjeno, stepen krivice učinioca, odsutnost ili neznatnost štetnih posljedica i druge okolnosti ukazuju na mali značaj djela.

(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana ne mogu se primijeniti na krivična djela za koja je propisana kazna zatvora preko tri godine.

Nužna odbrana

Član 10

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.

(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili dobra drugoga odbije istovremen ili neposredno predstojeći protivpravan napad.

(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usljed jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.

Krajnja nužda

Član 11

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.

(2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugoga istovremenu ili neposredno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije veće do zla koje je prijetilo.

(3) Učinilac koji je sam izazvao opasnost, ali iz nehata ili je prekoračio granice krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi od kazne.

(4) Nema krajnje nužde ako je učinilac bio dužan da se izlaže opasnosti koja je prijetila.

Sila i prijetnja

Član 12

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno pod dejstvom apsolutne sile.

(2) Ako je djelo učinjeno da bi učinilac od svog dobra ili dobra drugoga otklonio opasnost koja je nastala usljed sile koja nije apsolutna ili prijetnje, na učinioca će se primijeniti odredbe člana 11 ovog zakonika, uzimajući silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.

(3) Ako je krivično djelo učinjeno pod dejstvom sile ili prijetnje, a nijesu ispunjeni uslovi iz st. 1 ili 2 ovog člana, učinilac se može blaže kazniti, a ako je djelo učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i osloboditi od kazne.

(4) U slučajevima iz st. 1 i 2 ovog člana, ako se lice prema kojem je primijenjena sila ili prijetnja ne smatra izvršiocem krivičnog djela, kao izvršilac krivičnog djela smatraće se lice koje je primijenilo silu ili prijetnju.

Krivica

Član 13

(1) Kriv je za krivično djelo učinilac koji je uračunljiv i koji je postupao sa umišljajem.

(2) Za krivično djelo učinjeno iz nehata učinilac može biti kriv samo kad to zakon određuje.

Uračunljivost

Član 14

(1) Nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja protivpravnog djela određenog u zakonu kao krivično djelo nije mogao da shvati značaj svog djela ili nije mogao da upravlja svojim postupcima usljed duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, zaostalog duševnog razvoja ili druge teže duševne poremećenosti (neuračunljivost).

(2) Učinilac krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz stava 1 ovog člana (bitno smanjena uračunljivost) može se blaže kazniti.

(3) Krivica učinioca krivičnog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo u stanje u kojem nije mogao da shvati značaj svog djela ili da upravlja svojim postupcima utvrđuje se prema vremenu neposredno prije dovođenja u takvo stanje.

(4) Učiniocu koji je pod okolnostima iz stava 3 ovog člana učinio krivično djelo u stanju bitno smanjene uračunljivosti ne može se ublažiti kazna.

Umišljaj

Član 15

Krivično djelo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje ili kad je učinilac bio svjestan da može učiniti djelo pa je na to pristao.

Nehat

Član 16

Krivično djelo je učinjeno iz nehata kad je učinilac bio svjestan da svojom radnjom može učiniti djelo, ali je olako držao da do toga neće doći ili da će to moći spriječiti ili kad nije bio svjestan da svojom radnjom može učiniti djelo iako je prema okolnostima pod kojima je ono učinjeno i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Odgovornost za težu posljedicu

Član 17

Kad je iz krivičnog djela proizašla teža posljedica zbog koje zakon za to djelo propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je učinilac u odnosu na tu posljedicu postupao iz nehata, a i sa umišljajem ako time ne ostvaruje obilježja nekog drugog krivičnog djela.

Stvarna zabluda

Član 18

(1) Nije kriv učinilac koji u vrijeme izvršenog krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dozvoljeno.

(2) Ako je učinilac bio u zabludi usljed nehata, kriv je za krivično djelo učinjeno iz nehata kad to zakon određuje.

Pravna zabluda

Član 19

Nije kriv učinilac koji nije mogao i nije bio dužan da zna da je djelo zabranjeno.

2. Pokušaj krivičnog djela i dobrovoljni odustanak

Pokušaj

Član 20

(1) Ko sa umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kazniće se za pokušaj krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

(2) Kao započinjanje izvršenja krivičnog djela smatra se i upotreba određenog sredstva ili primjena određenog načina izvršenja, ako su oni zakonom određeni kao obilježja krivičnog djela.

(3) Učinilac će se za pokušaj kazniti kaznom propisanom za krivično djelo, a može se i blaže kazniti.

Nepodoban pokušaj

Član 21

Učinilac koji pokuša da izvrši krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu može se osloboditi od kazne.

Dobrovoljni odustanak

Član 22

(1) Učinilac koji je pokušao izvršenje krivičnog djela, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja, može se osloboditi od kazne.

(2) U slučaju dobrovoljnog odustanka, učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično djelo, koje nije obuhvaćeno krivičnim djelom od čijeg izvršenja je učinilac odustao.

3. Saučesništvo u krivičnom djelu

Saizvršilaštvo

Član 23

Ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički izvrše krivično djelo, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to djelo.

Podstrekavanje

Član 24

(1) Ko drugog sa umišljajem podstrekne da učini krivično djelo, kazniće se kao da ga je sam izvršio.

(2) Ko drugog sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a djelo ne bude ni pokušano, kazniće se kao za pokušaj krivičnog djela.

Pomaganje


Član 25

(1) Ko drugom sa umišljajem pomogne u izvršenju krivičnog djela, kazniće se kao da ga je sam izvršio, a može se i blaže kazniti.

(2) Kao pomaganje u izvršenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivično djelo, stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog djela, stvaranje uslova ili otklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela, kao i unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela, učinioca, sredstava kojima je krivično djelo izvršeno, tragova krivičnog djela ili predmeta pribavljenih krivičnim djelom.

Granice odgovornosti i kažnjivosti saučesnika

Član 26

(1) Saizvršilac je krivično odgovoran u granicama svog umišljaja ili nehata, a podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja.

(2) Saizvršilac, podstrekač ili pomagač koji je dobrovoljno spriječio izvršenje krivičnog djela može se osloboditi od kazne.

(3) Lični odnosi, svojstva i okolnosti usljed kojih zakon isključuje krivicu ili dozvoljava oslobođenje od kazne, od kojih zavisi postojanje lakšeg ili težeg oblika djela ili koje utiču na odmjeravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom izvršiocu, saizvršiocu, podstrekaču ili pomagaču kod kojeg takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

Kažnjavanje podstrekača i pomagača za pokušaj i lakše krivično djelo

Član 27

(1) Ako je krivično djelo ostalo u pokušaju podstrekač i pomagač će se kazniti za pokušaj.

(2) Ako je izvršilac izvršio lakše krivično djelo od onog na koje se podstrekavanje ili pomaganje odnosi, a koje bi bilo njime obuhvaćeno, podstrekač i pomagač će se kazniti za krivično djelo koje je učinjeno.

(3) Odredba stava 2 ovog člana neće se primijeniti ako bi se podstrekač strože kaznio primjenom člana 24 stav 2 ovog zakonika.

4. Posebne odredbe o krivičnoj odgovornosti za krivična djela učinjena putem medija

Odgovornost urednika

Član 28

(1) Za krivična djela učinjena putem medija krivično je odgovoran urednik, odnosno lice koje ga je zamjenjivalo u vrijeme objavljivanja informacije, ako:

1) je do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom autor ostao nepoznat;

2) je informacija objavljena bez saglasnosti autora;

3) su u vrijeme objavljivanja informacije postojale stvarne ili pravne smetnje za gonjenje autora, koje i dalje traju.

(2) Nije krivično odgovoran urednik, odnosno lice koje ga zamjenjuje ako iz opravdanih razloga nije znao za neku od okolnosti navedenih u stavu 1 tač. 1 do 3 ovog člana.

Odgovornost izdavača, štampara i proizvođača

Član 29

(1) Kad postoje uslovi iz člana 28 ovog zakonika krivično su odgovorni:

1) izdavač - za krivično djelo učinjeno putem nepovremene štampane publikacije, a ako nema izdavača ili postoje stvarne ili pravne smetnje za njegovo gonjenje - štampar koji je za to znao;

2) proizvođač - za krivično djelo učinjeno putem kompakt diska, gramofonske ploče, magnetofonske trake i drugih auditivnih sredstava, filma za javno i privatno prikazivanje, dijapozitiva, videosredstava ili sličnih sredstava namijenjenih širem krugu lica.

(2) Ako je izdavač, štampar ili proizvođač pravno lice ili državni organ, krivično je odgovorno lice koje odgovara za izdavanje, štampanje ili proizvodnju.

Primjenjivanje odredaba iz čl. 28 i 29

Član 30

Odredbe o krivičnoj odgovornosti lica iz čl. 28 i 29 ovog zakonika primjenjuju se samo, ako se ta lica po opštim odredbama ovog zakonika ne mogu smatrati učiniocem krivičnog djela.

5. Odgovornost pravnih lica za krivično djelo

Član 31

(1) Odgovornost pravnih lica za krivična djela, kao i sankcije za njih biće zakonom predviđene.

(2) Krivična djela za koja može biti odgovorno pravno lice biće zakonom propisana.

_________________
Audiatur et altera pars


Poslednji put menjao theDragonRose dana Četvrtak,29.1.2009. 23:35:52, izmenjena samo jedanput

Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:34:11 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
GLAVA TREĆA

KAZNE


1. Svrha kažnjavanja, vrste kazni i uslovi za njihovo izricanje

Svrha kažnjavanja

Član 32

U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2), svrha kažnjavanja je:

1) sprječavanje učinioca da čini krivična djela i uticanje na njega da ubuduće ne čini krivična djela;

2) uticanje na druge da ne čine krivična djela;

3) izražavanje društvene osude za krivično djelo i obaveze poštovanja zakona;

4) jačanje morala i uticaj na razvijanje društvene odgovornosti.

Vrste kazni

Član 33

Učinocu krivičnog djela mogu se izreći sljedeće kazne:

1) zatvor od trideset godina;

2) kazna zatvora;

3) novčana kazna;

4) rad u javnom interesu.

Glavne i sporedne kazne

Član 34

(1) Zatvor od trideset godina, kazna zatvora i rad u javnom interesu mogu se izreći samo kao glavne kazne.

(2) Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna.

(3) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni, samo se jedna može izreći kao glavna kazna.

Kazna zatvora od trideset godina

Član 35

(1) Za najteže oblike teških krivičnih djela može se propisati kazna zatvora od trideset godina, s tim da se ne može propisati kao jedina kazna za određeno krivično djelo.

(2) Kazna zatvora od trideset godina ne može se izreći:

1) licu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo dvadeset jednu godinu života;

2) licu kojem je u vrijeme izvršenja krivičnog djela uračunljivost bila bitno smanjena (član 14 stav 2);

3) za pokušaj krivičnog djela.

Kazna zatvora

Član 36

(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina.

(2) Kazna zatvora iz stava 1 ovog člana izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na dane.

Uslovni otpust

Član 37

(1) Osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora ili kazne zatvora od trideset godina može se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne učini novo krivično djelo. Pri ocjeni da li će se osuđeni uslovno otpustiti uzeće se u obzir njegovo vladanje za vrijeme izdržavanja kazne, izvršavanje radnih obaveza, s obzirom na njegovu radnu sposobnost, kao i druge okolnosti koje pokazuju da je postignuta svrha kažnjavanja.

(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana, ako uslovni otpust ne bude opozvan, smatra se da je osuđeni izdržao kaznu.

Opozivanje uslovnog otpusta

Član 38

(1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuđeni, dok je na uslovnom otpustu, učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora preko jedne godine.

(2) Sud može opozvati uslovni otpust, ako uslovno otpušteni učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora do jedne godine. Pri ocjeni da li će opozvati uslovni otpust sud će naročito uzeti u obzir srodnost učinjenih krivičnih djela, pobude iz kojih su učinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja uslovnog otpusta.

(3) Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjivaće se i kad se uslovno otpuštenom sudi za krivično djelo koje je učinio prije nego što je uslovno otpušten.

(4) Kad sud opozove uslovni otpust izreći će kaznu primjenom odredaba čl. 48 i 50 stav 2 ovog zakonika, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Dio kazne koji je osuđeni izdržao po ranijoj osudi uračunava se u novu kaznu, a vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se.

(5) Ako uslovno otpušteni bude osuđen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud ne opozove uslovni otpust, produžava se uslovni otpust za vrijeme koje je osuđeni proveo na izdržavanju te kazne zatvora.

(6) U slučaju iz st. 1 do 3 ovog člana uslovni otpust se može opozvati najkasnije u roku od dvije godine od dana kad je uslovni otpust istekao.

Novčana kazna

Član 39

(1) Novčana kazna ne može biti manja od dvije stotine eura. Novčana kazna ne može biti veća od dvadeset hiljada eura, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja veća od sto hiljada eura.

(2) Novčana kazna kao glavna kazna izriče se u sljedećim iznosima:

1) do dvije hiljade eura za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do tri mjeseca;

2) od četiri stotine do četiri hiljade eura za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do šest mjeseci;

3) od šest stotina do osam hiljada eura za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do jedne godine;

4) od osam stotina do šesnaest hiljada eura za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do dvije godine;

5) najmanje hiljadu i dvije stotine eura za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do tri godine;

6) najmanje hiljadu i dvije stotine eura za krivična djela za koja je kao jedina kazna propisana novčana kazna.

(3) Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna kazna može se izreći i kad nije propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da će se učinilac kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

(4) Ako sud utvrdi novčanu kaznu kao glavnu kaznu, a utvrdi i novčanu kaznu kao sporednu kaznu, izreći će jednu novčanu kaznu po pravilima iz člana 48 ovog zakonika.

(5) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od petnaest dana niti duži od tri mjeseca. U opravdanim slučajevima sud može dozvoliti da osuđeni plati novčanu kaznu u ratama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine.

(6) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku, sud će novčanu kaznu zamijeniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih četrdeset eura novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest mjeseci, a ako je izrečena novčana kazna u iznosu većem od četrnaest hiljada eura, kazna zatvora ne može biti duža od jedne godine.

(7) Ako osuđeni plati samo dio novčane kazne, sud će ostatak kazne srazmjerno zamijeniti kaznom zatvora, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne, izvršenje kazne zatvora će obustaviti.

(8) Poslije smrti osuđenog novčana kazna neće se izvršiti.

Novčana kazna u dnevnim iznosima

Član 40

(1) U slučajevima kada je moguće utvrditi prihode i rashode učinioca krivičnog djela sud može izreći novčanu kaznu u dnevnim iznosima.

(2) Dnevni iznos novčane kazne utvrđuje se na osnovu prihoda i rashoda učinioca krivičnog djela, s tim što jedan dan novčane kazne ne može biti manji od deset eura, niti veći od hiljadu eura.

(3) Broj dnevnih iznosa ne može biti manji od deset, niti veći od tristašesdeset dana. Broj dnevnih iznosa za učinjeno krivično djelo odmjerava se na osnovu opštih pravila za odmjeravanje kazne (član 42).

(4) Do iznosa novčane kazne sud će doći množenjem odmjerenog broja dnevnih iznosa sa utvrđenom vrijednošću jednog dnevnog iznosa.

(5) U cilju utvrđivanja vrijednosti novčanog iznosa sud može da zahtijeva podatke od banaka ili drugih finansijskih ustanova, državnih organa i pravnih lica koji su dužni da dostave tražene podatke i ne mogu se pozivati na zaštitu poslovne ili druge tajne.

(6) Odredbe člana 39 st. 3 do 8 ovog zakonika primjenjuju se i u slučaju kada se novčana kazna izriče u skladu sa odredbama ovog člana.

Rad u javnom interesu

Član 41

(1) Rad u javnom interesu može se izreći za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do tri godine.

(2) Rad u javnom interesu ne može biti kraći od četrdeset časova niti duži od dvjesta četrdeset časova i određuje se za vrijeme koje ne može biti kraće od trideset dana, niti duže od šest mjeseci.

(3) Ova kazna se izriče uz pristanak učinioca krivičnog djela i ne može biti duža od četrdeset časova u toku jednog mjeseca.

(4) Rad u javnom interesu je svaki onaj društveno koristan rad kojim se ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i ne vrši se u cilju sticanja dobiti.

(5) Prilikom izricanja ove kazne sud će voditi računa o vrsti učinjenog krivičnog djela, kao i o ličnosti učinioca.

(6) Ukoliko učinilac ne vrši rad u javnom interesu, ova kazna će se zamijeniti kaznom zatvora, tako što će svakih započetih četrdeset časova rada u javnom interesu zamijeniti kaznom zatvora u trajanju od jednog mjeseca.

2. Odmjeravanje kazne

Opšta pravila o odmjeravanju kazne

Član 42

(1) Sud će učiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivice, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike, njegovo držanje poslije učinjenog krivičnog djela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog djela kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.

(2) Pri odmjeravanju novčane kazne sud će posebno uzeti u obzir i imovno stanje učinioca.

(3) Okolnost koja je obilježje krivičnog djela ne može se uzeti u obzir i kao otežavajuća, odnosno olakšavajuća okolnost, izuzev ako prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje krivičnog djela ili određenog oblika krivičnog djela ili ako postoje dvije ili više ovakvih okolnosti, pa je samo jedna dovoljna za postojanje težeg, odnosno lakšeg oblika krivičnog djela.

Povrat

Član 43

Kad sud odmjerava kaznu učiniocu za krivično djelo koje je učinio poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne ili oslobođenja od kazne, po proteku roka za opozivanje uslovne osude ili poslije izrečene sudske opomene, može tu okolnost uzeti kao otežavajuću, cijeneći pri tom posebno težinu ranije učinjenog krivičnog djela, da li je ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, da li su oba djela učinjena iz istih pobuda, okolnosti pod kojima su djela učinjena i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno od izrečene, oproštene ili zastarjele kazne, oslobođenja od kazne, od proteka roka za opozivanje ranije uslovne osude ili od izrečene sudske opomene.

Višestruki povrat

Član 44

(1) Za krivično djelo učinjeno sa umišljajem za koje je propisana kazna zatvora sud može izreći strožu kaznu od propisane, pod sljedećim uslovima:

1) ako je učinilac ranije bio dva ili više puta osuđivan za krivična djela sa umišljajem na kaznu zatvora od najmanje jednu godinu i pokazuje sklonost za vršenje krivičnih djela;

2) ako od dana otpuštanja učinioca sa izdržavanja ranije izrečene kazne do izvršenja novog krivičnog djela nije proteklo pet godina.

(2) Stroža kazna ne smije preći dvostruku mjeru propisane kazne ni dvadeset godina zatvora.

(3) Pri ocjeni da li će izreći kaznu strožu od propisane sud će naročito uzeti u obzir broj ranijih osuda, srodnost učinjenih krivičnih djela, pobude iz kojih su učinjena, okolnosti pod kojim su učinjena, kao i potrebu da se radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja izrekne takva kazna.

Ublažavanje kazne

Član 45

Sud može učiniocu krivičnog djela izreći kaznu ispod granice propisane zakonom ili blažu vrstu kazne, kad:

1) zakon predviđa da se učinilac može blaže kazniti;

2) zakon predviđa da se učinilac može osloboditi od kazne, a sud ga ne oslobodi od kazne;

3) utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti i ocijeni da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

Granice ublažavanja kazne

Član 46

(1) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne iz člana 45 ovog zakonika, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:

1) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od pet ili više godina, kazna se može ublažiti do dvije godine zatvora;

2) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora;

3) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora;

4) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora;

5) ako je za krivično djelo kao najmanja kazna propisan zatvor ispod jedne godine, kazna se može ublažiti do trideset dana zatvora;

6) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznačenja najmanje mjere, umjesto zatvora može se izreći novčana kazna;

7) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna sa naznačenjem najmanje mjere, kazna se može ublažiti do šest stotina eura.

(2) Kad je sud ovlašćen da učinioca krivičnog djela oslobodi od kazne može mu kaznu ublažiti, bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne.

Oslobođenje od kazne

Član 47

(1) Sud može osloboditi od kazne učinioca krivičnog djela samo kad to zakon izričito predviđa.

(2) Sud može osloboditi od kazne i učinioca krivičnog djela učinjenog iz nehata kad posljedice djela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja.

(3) Sud može osloboditi od kazne i učinioca krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, ako poslije izvršenog krivičnog djela, a prije nego što je saznao da je otkriven, otkloni posljedice djela ili nadoknadi štetu prouzrokovanu krivičnim djelom.

Sticaj krivičnih djela

Član 48

(1) Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi, sud će prethodno utvrditi kazne za svako od tih djela, pa će za sva ta djela izreći jedinstvenu kaznu.

(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po sljedećim pravilima:

1) ako je za neko od krivičnih djela u sticaju utvrdio kaznu zatvora od trideset godina izreći će samo tu kaznu;

2) ako je za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, povisiće najtežu izrečenu kaznu, s tim da jedinstvena kazna ne smije dostići zbir utvrđenih kazni, niti preći dvadeset godina zatvora;

3) ako su za sva krivična djela u sticaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne može biti veća od deset godina zatvora;

4) ako je za krivična djela u sticaju utvrdio samo novčane kazne, izreći će jednu novčanu kaznu u visini zbira utvrđenih kazni, s tim da ona ne smije preći dvadeset hiljada eura, odnosno sto hiljada eura kad su jedno ili više krivičnih djela izvršeni iz koristoljublja;

5) ako je za neka krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, a za druga djela novčane kazne, izreći će jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu po odredbama tač. 2 do 4 ovog stava.

(3) Novčanu kaznu kao sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrđena makar i za jedno krivično djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novčanih kazni, izreći će jednu novčanu kaznu po odredbi stava 2 tačka 4 ovog člana.

(4) Ako je sud za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, izreći će kaznu zatvora kao jedinstvenu kaznu primjenom pravila predviđenih u stavu 2 tačka 2 ovog člana.

Produženo krivično djelo

Član 49

(1) Produženo krivično djelo čini više istih ili istovrsnih krivičnih djela učinjenih u vremenskoj povezanosti od strane istog učinioca i koja predstavljaju cjelinu zbog postojanja najmanje dvije od sledećih okolnosti: istovjetnosti oštećenog, istovrsnosti predmeta djela, korišćenja iste situacije ili istog trajnog odnosa, jedinstva mjesta ili prostora izvršenja djela ili jedinstvenog umišljaja učinioca.

(2) Krivična djela upravljena protiv ličnosti mogu činiti produženo krivično djelo samo ako su učinjena prema istom licu.

(3) Ne mogu činiti produženo krivično djelo ona djela koja po svojoj prirodi ne dopuštaju spajanje u jedno djelo.

(4) Ako produženo krivično djelo obuhvata lakše i teže oblike istog djela smatraće se da je produženim krivičnim djelom učinjen najteži oblik od učinjenih djela.

Odmjeravanje kazne osuđenom licu

Član 50

(1) Ako se osuđenom licu sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započelo izdržavanje kazne po ranijoj osudi ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđeni izdržao uračunaće se u izrečenu kaznu zatvora.

(2) Za krivično djelo učinjeno u toku izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora sud će učiniocu izreći kaznu, nezavisno od ranije izrečene kazne, ako se primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, s obzirom na težinu krivičnog djela i neizdržani dio ranije izrečene kazne, ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

(3) Osuđeni koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora učini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, kazniće se disciplinski.

Uračunavanje pritvora i ranije kazne

Član 51

(1) Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom uračunavaju se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Ako je krivični postupak vođen za više krivičnih djela u sticaju, a pritvor nije određen za svako od njih, vrijeme provedeno u pritvoru uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu za krivično djelo za koje je okrivljeni osuđen.

(3) Zatvor ili novčana kazna koju je osuđeni izdržao, odnosno platio za prekršaj ili privredni prestup, kao i kazna ili disciplinska mjera lišenja slobode koju je izdržao zbog povrede vojne discipline uračunava se u kaznu izrečenu za krivično djelo čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja, privrednog prestupa, odnosno povrede vojne discipline.

(4) Pri svakom uračunavanju izjednačava se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkog zatvora, dan zatvora i četrdeset eura.

_________________
Audiatur et altera pars


Poslednji put menjao theDragonRose dana Četvrtak,29.1.2009. 23:36:11, izmenjena samo jedanput

Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:34:58 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
GLAVA ČETVRTA

MJERE UPOZORENJA

1. Uslovna osuda i sudska opomena

Svrha uslovne osude i sudske opomene

Član 52

(1) Mjere upozorenja su: uslovna osuda i sudska opomena.

(2) U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2), svrha uslovne osude i sudske opomene je da se prema učiniocu koji je kriv ne primijeni kazna za lakša krivična djela, kad to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kad se može očekivati da će upozorenje uz prijetnju kazne (uslovna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno uticati na učinioca da više ne vrši krivična djela.

Uslovna osuda

Član 53

(1) Uslovnom osudom sud učinocu krivičnog djela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti, ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina (vrijeme provjeravanja) ne učini novo krivično djelo.

(2) Sud može u uslovnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđeni u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, ne naknadi štetu koju je prouzrokovao krivičnim djelom ili ne ispuni druge obaveze predviđene u krivičnopravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena provjeravanja.

(3) Mjere bezbjednosti, izrečene uz uslovnu osudu, izvršavaju se.

Uslovi za izricanje uslovne osude

Član 54

(1) Uslovna osuda se može izreći kad je učiniocu utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine.

(2) Za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna ne može se izreći uslovna osuda.

(3) Uslovna osuda se ne može izreći ako nije proteklo više od pet godina od pravosnažnosti osude kojom je učiniocu izrečena kazna za umišljajno krivično djelo.

(4) Pri odlučivanju da li će izreći uslovnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uslovne osude, posebno uzeti u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenog krivičnog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.

(5) Ako je učiniocu utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uslovna osuda može se izreći samo za kaznu zatvora.

Opozivanje uslovne osude zbog novog krivičnog djela

Član 55

(1) Sud će opozvati uslovnu osudu, ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili u dužem trajanju.

(2) Ako osuđeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna zatvora manja od dvije godine ili novčana kazna, sud će, pošto ocijeni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinioca, a posebno srodnost učinjenih krivičnih djela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uslovne osude, ako učiniocu za krivična djela utvrđena u uslovnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu preko dvije godine zatvora (član 54 stav 1).

(3) Ako opozove uslovnu osudu, sud će, primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, izreći jedinstvenu kaznu zatvora i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo, uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu.

(4) Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novo učinjeno krivično djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. Osuđenom, kome za novo krivično djelo bude izrečen zatvor, vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne računa se u vrijeme provjeravanja utvrđeno uslovnom osudom za ranije djelo.

(5) Ako sud nađe da i za novo krivično djelo treba izreći uslovnu osudu, primjenom odredaba člana 48 ovog zakonika, utvrdiće jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo i odrediće novo vrijeme provjeravanja koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti nove presude. Ukoliko osuđeni u toku novog vremena provjeravanja ponovo učini krivično djelo, sud će opozvati uslovnu osudu i izreći kaznu zatvora, primjenom odredbe stava 3 ovog člana.

Opozivanje uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog djela

Član 56

(1) Sud će opozvati uslovnu osudu, ako poslije njenog izricanja utvrdi da je osuđeni izvršio krivično djelo prije nego što je uslovno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to djelo. U tom slučaju primijeniće odredbu člana 55 stav 3 ovog zakonika.

(2) Ako sud ne opozove uslovnu osudu, primijeniće odredbu člana 55 stav 4 ovog zakonika.

Opozivanje uslovne osude zbog neispunjenja određenih obaveza

Član 57

Ako je uslovnom osudom osuđenom određeno ispunjenje neke obaveze iz člana 53 stav 2 ovog zakonika, a on ne ispuni tu obavezu u roku određenom u presudi, sud može, u okviru vremena provjeravanja, produžiti rok za ispunjenje obaveze ili može opozvati uslovnu osudu i izreći kaznu koja je utvrđena u uslovnoj osudi. Ako utvrdi da osuđeni, iz opravdanih razloga, ne može da ispuni postavljenu obavezu, sud će ga osloboditi od ispunjenja te obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom predviđenom zakonom.

Rokovi za opozivanje uslovne osude

Član 58

(1) Uslovna osuda može se opozvati u toku vremena provjeravanja. Ako osuđeni u tom vremenu učini krivično djelo koje povlači opozivanje uslovne osude, a to je presudom utvrđeno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uslovna osuda može se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja.

(2) Ako osuđeni u određenom roku ne ispuni neku obavezu iz člana 53 stav 2 ovog zakonika, sud može, najdocnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme provjeravanja, odrediti da se izvrši utvrđena kazna u uslovnoj osudi.

Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom

Član 59

(1) Sud može odrediti da se učinilac kome je izrečena uslovna osuda stavi pod zaštitni nadzor za određeno vrijeme u toku vremena provjeravanja.

(2) Zaštitni nadzor obuhvata zakonom predviđene mjere pomoći, staranja, nadzora i zaštite.

(3) Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere, može zaštitni nadzor ukinuti prije isteka određenog vremena.

(4) Ako osuđeni kome je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može ranije obaveze zamijeniti drugim ili produžiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uslovnu osudu.

Uslovi za određivanje zaštitnog nadzora

Član 60

(1) Kad izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da se učinilac stavi pod zaštitni nadzor, ako se, s obzirom na njegovu ličnost, raniji život, držanje poslije izvršenog krivičnog djela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog djela i okolnosti izvršenja djela, može očekivati da će se zaštitnim nadzorom potpunije ostvariti svrha uslovne osude.

(2) Zaštitni nadzor određuje sud u presudi kojom izriče uslovnu osudu i određuje mjere zaštitnog nadzora, njihovo trajanje i način njihovog ispunjavanja.

Sadržina zaštitnog nadzora

Član 61

Zaštitni nadzor može obuhvatiti jednu ili više od sljedećih obaveza:

1) javljanje organu nadležnom za izvršenje zaštitnog nadzora u rokovima koje taj organ odredi;

2) osposobljavanje učinioca za određeno zanimanje;

3) prihvatanje zaposlenja koje odgovara sposobnostima i sklonostima učinioca;

4) ispunjavanje obaveza izdržavanja porodice, čuvanja i vaspitanja djece i drugih porodičnih obaveza;

5) uzdržavanje od posjećivanja određenih mjesta, lokala ili priredbi, ako to može biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih djela;

6) blagovremeno obavještavanje o promjeni mjesta boravka, adrese ili radnog mjesta;

7) uzdržavanje od upotrebe droge ili alkoholnih pića;

8) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

9) posjećivanje određenih profesionalnih i drugih savjetovališta ili ustanova i postupanje po njihovim uputstvima;

10) otklanjanje ili ublažavanje štete pričinjene krivičnim djelom, a naročito izmirenje sa žrtvom učinjenog krivičnog djela.

Izbor mjera zaštitnog nadzora

Član 62

Pri izboru obaveza iz člana 61 ovog zakonika i određivanja njihovog trajanja, sud će naročito uzeti u obzir godine života učinioca, njegovo zdravstveno stanje, sklonosti i navike, pobude iz kojih je izvršio krivično djelo, držanje poslije izvršenog krivičnog djela, raniji život, lične i porodične prilike, uslove za ispunjenje naloženih obaveza, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca, a od značaja su za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.

Trajanje zaštitnog nadzora

Član 63

(1) Vrijeme trajanja mjera zaštitnog nadzora određuje se u okviru roka provjeravanja utvrđenog u uslovnoj osudi.

(2) Zaštitni nadzor prestaje opozivanjem uslovne osude.

(3) U toku trajanja zaštitnog nadzora sud može, s obzirom na ostvarene rezultate, pojedine obaveze ukinuti ili zamijeniti drugim.

(4) Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mjere, može zaštitni nadzor ukinuti prije isteka određenog vremena.

Posljedice neispunjavanja obaveze zaštitnog nadzora

Član 64

Ako osuđeni kome je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može ranije obaveze zamijeniti drugim ili produžiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati uslovnu osudu.

Sudska opomena

Član 65

(1) Sudska opomena može se izreći za krivična djela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna, a učinjena su pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine naročito lakim.

(2) Za određena krivična djela i pod uslovima predviđenim zakonom sudska opomena može se izreći i kad je propisan zatvor do tri godine.

(3) Sudsku opomenu sud može izreći za više krivičnih djela učinjenih u sticaju, ako za svako od tih djela postoje uslovi iz st. 1 i 2 ovog člana.

(4) Pri odlučivanju da li će izreći sudsku opomenu sud će, vodeći računa o svrsi sudske opomene, posebno uzeti u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije izvršenja krivičnog djela, a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno.

(5) Sudska opomena ne može se izreći vojnim licima za krivična djela protiv Vojske Srbije i Crne Gore.

GLAVA PETA

MJERE BEZBJEDNOSTI

Svrha mjera bezbjednosti

Član 66

U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2), svrha mjera bezbjednosti je da se otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće vrši krivična djela.

Vrste mjera bezbjednosti

Član 67

Učiniocu krivičnog djela mogu se izreći ove mjere bezbjednosti:

1) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi;

2) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi;

3) obavezno liječenje narkomana;

4) obavezno liječenje alkoholičara;

5) zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti;

6) zabrana upravljanja motornim vozilom;

7) oduzimanje predmeta;

8) protjerivanje stranca iz zemlje;

9) javno objavljivanje presude.

Izricanje mjera bezbjednosti

Član 68

(1) Sud može učiniocu krivičnog djela izreći jednu ili više mjera bezbjednosti kad postoje uslovi za njihovo izricanje predviđeni ovim zakonikom.

(2) Obavezno prihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi neuračunljivom učiniocu izriču se samostalno. Uz ove mjere mogu se izreći zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.

(3) Mjere iz stava 2 ovog člana mogu se izreći učiniocu krivičnog djela čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena kazna ili uslovna osuda.

(4) Obavezno liječenje narkomana, obavezno liječenje alkoholičara, zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje predmeta i javno objavljivanje presude mogu se izreći ako je učinocu izrečena kazna, uslovna osuda, sudska opomena ili je učinilac oslobođen od kazne.

(5) Protjerivanje stranca iz zemlje može se izreći ako je učiniocu izrečena kazna ili uslovna osuda.

(6) Za krivična djela u sticaju mjera bezbjednosti će se izreći ako je utvrđena za jedno od krivičnih djela u sticaju.

Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi

Član 69

(1) Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako, s obzirom na učinjeno krivično djelo i stanje duševne poremećenosti, utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da učinilac učini teže krivično djelo i da je radi otklanjanja ove opasnosti potrebno njegovo liječenje u takvoj ustanovi.

(2) Ako su ispunjeni uslovi iz stava 1 ovog člana, sud će izreći obavezno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi učiniocu koji je u stanju neuračunljivosti učinio protivpravno djelo predviđeno u zakonu kao krivično djelo.

(3) Mjeru iz st. 1 i 2 ovog člana sud će obustaviti kad utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinioca u zdravstvenoj ustanovi.

(4) Mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz kaznu zatvora može trajati i duže od izrečene kazne.

(5) Učiniocu koji je krivično djelo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti i koji je osuđen na kaznu zatvora, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunava se u vrijeme trajanja izrečene kazne. Ako je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od trajanja izrečene kazne, sud će, po prestanku mjere bezbjednosti, odrediti da se osuđeni uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uslovni otpust. Pri odlučivanju o puštanju na uslovni otpust sud će, pored uslova iz člana 37 ovog zakonika, naročito uzeti u obzir uspjeh liječenja osuđenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuđeni nije izdržao.

Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi

Član 70

(1) Učiniocu koji je u stanju neuračunljivosti učinio protivpravno djelo određeno u zakonu kao krivično djelo, sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, ako utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da učinilac učini protivpravno djelo koje je u zakonu predviđeno kao krivično djelo i da je radi otklanjanja ove opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi.

(2) Mjera iz stava 1 ovog člana može se izreći i neuračunljivom učiniocu prema kojem je određeno obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi kad sud, na osnovu rezultata liječenja, utvrdi da više nije potrebno njegovo čuvanje i liječenje u takvoj ustanovi, nego samo njegovo liječenje na slobodi.

(3) Pod uslovima iz stava 1 ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i učiniocu čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena uslovna osuda ili je na osnovu člana 69 stav 5 ovog zakonika pušten na uslovni otpust.

(4) Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi može se povremeno sprovoditi i u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako je to potrebno radi uspješnijeg liječenja, s tim da povremeno liječenje u ustanovi ne može neprekidno trajati duže od petnaest dana, niti ukupno duže od dva mjeseca.

(5) Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi traje dok postoji potreba liječenja, ali ne duže od tri godine.

(6) Ako se u slučaju iz st. 1 do 3 ovog člana učinilac ne podvrgne liječenju na slobodi ili ga samovoljno napusti ili i pored liječenja nastupi opasnost da ponovo učini protivpravno djelo predviđeno u zakonu kao krivično djelo, tako da je potrebno njegovo liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u takvoj ustanovi.

Obavezno liječenje narkomana

Član 71

(1) Učiniocu koji je učinio krivično djelo usljed zavisnosti od upotrebe opojnih droga i kod kojeg postoji ozbiljna opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da vrši krivična djela, sud će izreći obavezno liječenje.

(2) Mjera iz stava 1 ovog člana izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od tri godine.

(3) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz kaznu zatvora, ona može trajati duže od vremena izrečene kazne, ali njeno ukupno trajanje ne može biti duže od tri godine.

(4) Vrijeme provedeno u ustanovi za liječenje uračunava se u kaznu zatvora.

(5) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz novčanu kaznu, uslovnu osudu, sudsku opomenu ili oslobođenje od kazne izvršava se na slobodi i ne može trajati duže od tri godine.

(6) Ako se učinilac, bez opravdanih razloga, ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud će odrediti da se mjera prinudno izvrši u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.

Obavezno liječenje alkoholičara

Član 72

(1) Učiniocu koji je učinio krivično djelo usljed zavisnosti od upotrebe alkohola i kod kojeg postoji ozbiljna opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da vrši krivična djela, sud će izreći obavezno liječenje.

(2) Mjera iz stava 1 ovog člana izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od izrečene kazne zatvora.

(3) Vrijeme provedeno u ustanovi za liječenje uračunava se u kaznu zatvora.

(4) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz novčanu kaznu, uslovnu osudu, sudsku opomenu ili oslobođenje od kazne izvršava se na slobodi i ne može trajati duže od dvije godine.

(5) Ako se učinilac, bez opravdanih razloga, ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud će odrediti da se mjera prinudno izvrši u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti

Član 73

(1) Sud može učiniocu krivičnog djela zabraniti vršenje određenog poziva, određene djelatnosti ili svih ili nekih dužnosti vezanih za raspolaganje, korišćenje, upravljanje ili rukovanje tuđom imovinom ili za čuvanje te imovine, ako se opravdano može smatrati da bi njegovo dalje vršenje takve djelatnosti bilo opasno.

(2) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti kraće od jedne niti duže od deset godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena mjera bezbjednosti ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(3) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati, ako učinilac prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Član 74

(1) Učiniocu krivičnog djela kojim se ugrožava javni saobraćaj sud može izreći zabranu upravljanja motornim vozilom.

(2) Pri izricanju mjere iz stava 1 ovog člana sud određuje na koje se vrste i kategorije vozila zabrana odnosi.

(3) Mjeru iz stava 1 ovog člana sud može izreći, ako nađe da težina učinjenog djela, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ili ranije kršenje saobraćajnih propisa od strane učinioca pokazuju da je opasno da on upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.

(4) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti duže od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u ustanovi u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti ili vaspitna mjera ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(5) Ako je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena licu koje ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom, zabrana se odnosi na upravljanje motornim vozilom na teritoriji Crne Gore.

(6) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati, ako učinilac prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom.

(7) Zakonom se može odrediti obavezna zabrana upravljanja motornim vozilom.

Oduzimanje predmeta

Član 75

(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela mogu se oduzeti, ako su svojina učinioca.

(2) Predmeti iz stava 1 ovog člana mogu se oduzeti i kad nijesu svojina učinioca, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, ali time se ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete od učinoca.

(3) Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje predmeta. Zakonom se mogu odrediti i uslovi za oduzimanje određenih predmeta u pojedinim slučajevima.

Protjerivanje stranca iz zemlje

Član 76

(1) Sud može stranca koji je učinio krivično djelo protjerati sa teritorije Crne Gore za vrijeme od jedne do deset godina ili zauvijek, ako je krivično djelo učinio u povratu (član 43).

(2) Pri ocjeni da li će izreći mjeru iz stava 1 ovog člana sud će uzeti u obzir period i težinu učinjenog krivičnog djela, pobude zbog kojih je krivično djelo učinjeno, način izvršenja krivičnog djela i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljeg boravka stranca u Crnoj Gori.

(3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(4) Mjera iz stava 1 ovog člana ne može se izreći učiniocu koji uživa zaštitu u skladu sa ratifikovanim međunarodnim ugovorima.

Javno objavljivanje presude

Član 77

(1) Pri osudi za krivično djelo učinjeno putem medija sud može odlučiti da se o trošku osuđenog istim putem ili na drugi odgovarajući način objavi sudska presuda u cjelini ili u izvodu.

(2) Zakonom se može odrediti obavezno objavljivanje presude. U tom slučaju sud će odlučiti putem kojeg medija će se presuda objaviti i da li će se objaviti u cjelini ili u izvodu.

(3) Javno objavljivanje presude može se izvršiti najkasnije u roku od trideset dana od dana pravosnažnosti presude.

Prestanak mjere bezbjednosti na osnovu sudske odluke

Član 78

(1) Sud može odlučiti da prestanu mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti i zabrane upravljanja motornim vozilom, ako su protekle tri godine od dana njihovog primjenjivanja.

(2) Pri ocjeni da li će odrediti prestanak mjere bezbjednosti iz stava 1 ovog člana sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude, da li je naknadio štetu prouzrokovanu krivičnim djelom, da li je vratio imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka tih mjera.

_________________
Audiatur et altera pars


Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:38:03 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik

GLAVA PETA

MJERE BEZBJEDNOSTI

Svrha mjera bezbjednosti

Član 66

U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2), svrha mjera bezbjednosti je da se otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće vrši krivična djela.

Vrste mjera bezbjednosti

Član 67

Učiniocu krivičnog djela mogu se izreći ove mjere bezbjednosti:

1) obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi;

2) obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi;

3) obavezno liječenje narkomana;

4) obavezno liječenje alkoholičara;

5) zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti;

6) zabrana upravljanja motornim vozilom;

7) oduzimanje predmeta;

8) protjerivanje stranca iz zemlje;

9) javno objavljivanje presude.

Izricanje mjera bezbjednosti

Član 68

(1) Sud može učiniocu krivičnog djela izreći jednu ili više mjera bezbjednosti kad postoje uslovi za njihovo izricanje predviđeni ovim zakonikom.

(2) Obavezno prihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi neuračunljivom učiniocu izriču se samostalno. Uz ove mjere mogu se izreći zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.

(3) Mjere iz stava 2 ovog člana mogu se izreći učiniocu krivičnog djela čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena kazna ili uslovna osuda.

(4) Obavezno liječenje narkomana, obavezno liječenje alkoholičara, zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje predmeta i javno objavljivanje presude mogu se izreći ako je učinocu izrečena kazna, uslovna osuda, sudska opomena ili je učinilac oslobođen od kazne.

(5) Protjerivanje stranca iz zemlje može se izreći ako je učiniocu izrečena kazna ili uslovna osuda.

(6) Za krivična djela u sticaju mjera bezbjednosti će se izreći ako je utvrđena za jedno od krivičnih djela u sticaju.

Obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi

Član 69

(1) Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene uračunljivosti sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako, s obzirom na učinjeno krivično djelo i stanje duševne poremećenosti, utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da učinilac učini teže krivično djelo i da je radi otklanjanja ove opasnosti potrebno njegovo liječenje u takvoj ustanovi.

(2) Ako su ispunjeni uslovi iz stava 1 ovog člana, sud će izreći obavezno liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi učiniocu koji je u stanju neuračunljivosti učinio protivpravno djelo predviđeno u zakonu kao krivično djelo.

(3) Mjeru iz st. 1 i 2 ovog člana sud će obustaviti kad utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem učinioca u zdravstvenoj ustanovi.

(4) Mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz kaznu zatvora može trajati i duže od izrečene kazne.

(5) Učiniocu koji je krivično djelo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti i koji je osuđen na kaznu zatvora, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunava se u vrijeme trajanja izrečene kazne. Ako je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi kraće od trajanja izrečene kazne, sud će, po prestanku mjere bezbjednosti, odrediti da se osuđeni uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uslovni otpust. Pri odlučivanju o puštanju na uslovni otpust sud će, pored uslova iz člana 37 ovog zakonika, naročito uzeti u obzir uspjeh liječenja osuđenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne koju osuđeni nije izdržao.

Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi

Član 70

(1) Učiniocu koji je u stanju neuračunljivosti učinio protivpravno djelo određeno u zakonu kao krivično djelo, sud će izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, ako utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da učinilac učini protivpravno djelo koje je u zakonu predviđeno kao krivično djelo i da je radi otklanjanja ove opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi.

(2) Mjera iz stava 1 ovog člana može se izreći i neuračunljivom učiniocu prema kojem je određeno obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi kad sud, na osnovu rezultata liječenja, utvrdi da više nije potrebno njegovo čuvanje i liječenje u takvoj ustanovi, nego samo njegovo liječenje na slobodi.

(3) Pod uslovima iz stava 1 ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i učiniocu čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena uslovna osuda ili je na osnovu člana 69 stav 5 ovog zakonika pušten na uslovni otpust.

(4) Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi može se povremeno sprovoditi i u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako je to potrebno radi uspješnijeg liječenja, s tim da povremeno liječenje u ustanovi ne može neprekidno trajati duže od petnaest dana, niti ukupno duže od dva mjeseca.

(5) Obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi traje dok postoji potreba liječenja, ali ne duže od tri godine.

(6) Ako se u slučaju iz st. 1 do 3 ovog člana učinilac ne podvrgne liječenju na slobodi ili ga samovoljno napusti ili i pored liječenja nastupi opasnost da ponovo učini protivpravno djelo predviđeno u zakonu kao krivično djelo, tako da je potrebno njegovo liječenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u takvoj ustanovi.

Obavezno liječenje narkomana

Član 71

(1) Učiniocu koji je učinio krivično djelo usljed zavisnosti od upotrebe opojnih droga i kod kojeg postoji ozbiljna opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da vrši krivična djela, sud će izreći obavezno liječenje.

(2) Mjera iz stava 1 ovog člana izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od tri godine.

(3) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz kaznu zatvora, ona može trajati duže od vremena izrečene kazne, ali njeno ukupno trajanje ne može biti duže od tri godine.

(4) Vrijeme provedeno u ustanovi za liječenje uračunava se u kaznu zatvora.

(5) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz novčanu kaznu, uslovnu osudu, sudsku opomenu ili oslobođenje od kazne izvršava se na slobodi i ne može trajati duže od tri godine.

(6) Ako se učinilac, bez opravdanih razloga, ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud će odrediti da se mjera prinudno izvrši u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.

Obavezno liječenje alkoholičara

Član 72

(1) Učiniocu koji je učinio krivično djelo usljed zavisnosti od upotrebe alkohola i kod kojeg postoji ozbiljna opasnost da će usljed ove zavisnosti i dalje da vrši krivična djela, sud će izreći obavezno liječenje.

(2) Mjera iz stava 1 ovog člana izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i traje dok postoji potreba za liječenjem, ali ne duže od izrečene kazne zatvora.

(3) Vrijeme provedeno u ustanovi za liječenje uračunava se u kaznu zatvora.

(4) Kad je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena uz novčanu kaznu, uslovnu osudu, sudsku opomenu ili oslobođenje od kazne izvršava se na slobodi i ne može trajati duže od dvije godine.

(5) Ako se učinilac, bez opravdanih razloga, ne podvrgne liječenju na slobodi ili liječenje samovoljno napusti, sud će odrediti da se mjera prinudno izvrši u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti

Član 73

(1) Sud može učiniocu krivičnog djela zabraniti vršenje određenog poziva, određene djelatnosti ili svih ili nekih dužnosti vezanih za raspolaganje, korišćenje, upravljanje ili rukovanje tuđom imovinom ili za čuvanje te imovine, ako se opravdano može smatrati da bi njegovo dalje vršenje takve djelatnosti bilo opasno.

(2) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti kraće od jedne niti duže od deset godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena mjera bezbjednosti ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(3) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati, ako učinilac prekrši zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Član 74

(1) Učiniocu krivičnog djela kojim se ugrožava javni saobraćaj sud može izreći zabranu upravljanja motornim vozilom.

(2) Pri izricanju mjere iz stava 1 ovog člana sud određuje na koje se vrste i kategorije vozila zabrana odnosi.

(3) Mjeru iz stava 1 ovog člana sud može izreći, ako nađe da težina učinjenog djela, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ili ranije kršenje saobraćajnih propisa od strane učinioca pokazuju da je opasno da on upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.

(4) Sud određuje trajanje mjere iz stava 1 ovog člana, koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti duže od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno u ustanovi u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti ili vaspitna mjera ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(5) Ako je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena licu koje ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom, zabrana se odnosi na upravljanje motornim vozilom na teritoriji Crne Gore.

(6) Ako izrekne uslovnu osudu, sud može odrediti da će se ta osuda opozvati, ako učinilac prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom.

(7) Zakonom se može odrediti obavezna zabrana upravljanja motornim vozilom.

Oduzimanje predmeta

Član 75

(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela mogu se oduzeti, ako su svojina učinioca.

(2) Predmeti iz stava 1 ovog člana mogu se oduzeti i kad nijesu svojina učinioca, ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, ali time se ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete od učinoca.

(3) Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje predmeta. Zakonom se mogu odrediti i uslovi za oduzimanje određenih predmeta u pojedinim slučajevima.

Protjerivanje stranca iz zemlje

Član 76

(1) Sud može stranca koji je učinio krivično djelo protjerati sa teritorije Crne Gore za vrijeme od jedne do deset godina ili zauvijek, ako je krivično djelo učinio u povratu (član 43).

(2) Pri ocjeni da li će izreći mjeru iz stava 1 ovog člana sud će uzeti u obzir period i težinu učinjenog krivičnog djela, pobude zbog kojih je krivično djelo učinjeno, način izvršenja krivičnog djela i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljeg boravka stranca u Crnoj Gori.

(3) Vrijeme trajanja protjerivanja računa se od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(4) Mjera iz stava 1 ovog člana ne može se izreći učiniocu koji uživa zaštitu u skladu sa ratifikovanim međunarodnim ugovorima.

Javno objavljivanje presude

Član 77

(1) Pri osudi za krivično djelo učinjeno putem medija sud može odlučiti da se o trošku osuđenog istim putem ili na drugi odgovarajući način objavi sudska presuda u cjelini ili u izvodu.

(2) Zakonom se može odrediti obavezno objavljivanje presude. U tom slučaju sud će odlučiti putem kojeg medija će se presuda objaviti i da li će se objaviti u cjelini ili u izvodu.

(3) Javno objavljivanje presude može se izvršiti najkasnije u roku od trideset dana od dana pravosnažnosti presude.

Prestanak mjere bezbjednosti na osnovu sudske odluke

Član 78

(1) Sud može odlučiti da prestanu mjere bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti i zabrane upravljanja motornim vozilom, ako su protekle tri godine od dana njihovog primjenjivanja.

(2) Pri ocjeni da li će odrediti prestanak mjere bezbjednosti iz stava 1 ovog člana sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude, da li je naknadio štetu prouzrokovanu krivičnim djelom, da li je vratio imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka tih mjera.

_________________
Audiatur et altera pars


Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:39:02 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
GLAVA ŠESTA

ODREDBE O MALOLJETNICIMA


1. Osnovne odredbe

Važenje posebnih krivičnopravnih odredaba za maloljetnike

Član 79

(1) Prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela primjenjuju se odredbe ove glave, a ostale odredbe ovog zakonika ukoliko u ovoj glavi nije drukčije propisano.

(2) Posebne odredbe koje važe za maloljetne učinioce krivičnih djela primjenjuju se pod uslovima predviđenim odredbama ove glave i na punoljetna lica kad im se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, a izuzetno i na lica koja su učinila krivično djelo kao mlađa punoljetna lica.

Isključenje krivičnih sankcija prema djeci

Član 80

Prema licu koje u vrijeme izvršenja protivpravnog djela određenog u zakonu kao krivično djelo nije navršilo četrnaest godina (dijete) ne mogu se primijeniti krivične sankcije.

Krivične sankcije prema maloljetnicima

Član 81

(1) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mlađi maloljetnik) mogu se izreći samo vaspitne mjere.

(2) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina (stariji maloljetnik) mogu se izreći vaspitne mjere, a izuzetno mu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora.

(3) Maloljetniku se mogu izreći i mjere bezbjednosti, pod uslovima propisanim u članu 109 ovog zakonika.

(4) Maloljetniku se ne mogu izreći uslovna osuda i sudska opomena.

Svrha vaspitnih mjera i maloljetničkog zatvora

Član 82

U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija (član 4 stav 2), svrha vaspitnih mjera i maloljetničkog zatvora je da se, pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela, vršenjem nadzora nad njima, stručnim osposobljavanjem i razvijanjem lične odgovornosti, obezbijedi njihovo vaspitanje, prevaspitanje i pravilan razvoj. Svrha maloljetničkog zatvora je i vršenje pojačanog uticaja na maloljetne učinioce da ubuduće ne vrše krivična djela, kao i na druge maloljetnike da ne vrše krivična djela.

2. Vaspitne mjere

Vrste vaspitnih mjera

Član 83

Maloljetnom učiniocu krivičnih djela mogu se izreći ove vaspitne mjere:

1) disciplinske mjere: ukor i upućivanje u vaspitni centar za maloljetnike;

2) mjere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca; pojačan nadzor od strane organa starateljstva i pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje maloljetnika;

3) zavodske mjere: upućivanje u vaspitnu ustanovu; upućivanje u vaspitno-popravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

Izbor vaspitne mjere

Član 84

Pri izboru vaspitne mjere sud će uzeti u obzir uzrast, stepen duševne razvijenosti, psihička svojstva, sklonosti i stepen vaspitne zapuštenosti maloljetnika, pobude iz kojih je djelo učinio, dotadašnje vaspitanje, sredinu i prilike u kojima je živio, težinu djela, da li je prema maloljetniku ranije bila izrečena vaspitna mjera ili kazna i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja za izricanje one mjere kojom će se najbolje postići svrha vaspitnih mjera.

Izricanje vaspitnih mjera

Član 85

(1) Disciplinske mjere izriču se prema maloljetniku prema kojem nije potrebno preduzeti trajnije mjere vaspitanja, a naročito ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti.

(2) Mjere pojačanog nadzora izriču se prema maloljetniku prema kojem treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja, prevaspitanja ili liječenja uz odgovarajući nadzor, a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine.

(3) Zavodske mjere izriču se prema maloljetniku prema kojem treba preduzeti trajnije mjere vaspitanja, prevaspitanja ili liječenja i njegovo odvajanje iz dotadašnje sredine, a sud ocijeni da se svrha vaspitnih mjera ne može ostvariti primjenom mjera iz st. 1 i 2 ovog člana. Zavodske vaspitne mjere traju, u granicama predviđenim ovim zakonikom, samo dok se ne postigne svrha predviđena u članu 82 ovog zakonika.

Ukor

Član 86

(1) Ukor se izriče ako je dovoljno da se maloljetnik zbog učinjenog krivičnog djela samo prekori.

(2) Pri izricanju ukora sud će ukazati maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočiće mu mogućnost izricanja teže sankcije ako ponovo učini krivično djelo.

Upućivanje u vaspitni centar za maloljetnike

Član 87

(1) Sud će maloljetniku izreći mjeru upućivanja u vaspitni centar za maloljetnike kad je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama izvrši uticaj na njegovu ličnost i vladanje.

(2) Maloljetnika kojem je izrečena mjera iz stava 1 ovog člana sud upućuje u vaspitni centar na dva puta po dva sata nedjeljno u toku osam do dvanaest nedjelja.

(3) Pri izricanju ove mjere vodiće se računa da usljed njenog izvršenja maloljetnik ne izostaje sa redovne nastave ili sa posla.

(4) Kad izrekne upućivanje u vaspitni centar za maloljetnike sud može odrediti da se po izvršenju ove mjere maloljetnik stavi pod pojačan nadzor organa starateljstva.

Pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca

Član 88

(1) Mjeru pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca sud će izreći, ako su roditelji, usvojilac, odnosno staralac u mogućnosti da ovakav nadzor vrše i to se od njih može s osnovom očekivati.

(2) Ova mjera traje od šest mjeseci do dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(3) Kad sud izrekne mjeru iz stava 1 ovog člana daće roditeljima, usvojiocu ili staraocu potrebna uputstva i naložiti im određene dužnosti koje treba da preduzmu za vaspitanje maloljetnika, za njegovo liječenje i za otklanjanje štetnih uticaja na njega.

(4) Pri izricanju mjere iz stava 1 ovog člana sud će odrediti da organ starateljstva provjerava njeno izvršenje i ukazuje pomoć roditeljima, usvojiocu ili staraocu.

Pojačan nadzor od strane organa starateljstva

Član 89

(1) Ako roditelj, usvojilac, odnosno staralac nijesu u mogućnosti da vrše pojačan nadzor, maloljetnik će se staviti pod pojačan nadzor od strane organa starateljstva.

(2) Ova mjera traje od šest mjeseci do dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(3) Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ostaje da živi kod svojih roditelja ili drugih lica koja ga izdržavaju, odnosno koja se o njemu staraju, a pojačan nadzor nad njim vrši određeno službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje odredi organ starateljstva.

(4) Organ starateljstva brine se o školovanju maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

Pojačan nadzor uz dnevni boravak u ustanovi za vaspitavanje maloljetnika

Član 90

(1) Vaspitnu mjeru pojačanog nadzora uz dnevni boravak u ustanovi za vaspitavanje maloljetnika sud će izreći ako je, uz pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca ili uz pojačan nadzor organa starateljstva, potrebno i angažovanje stručnih lica u ustanovi koja se bavi vaspitavanjem maloljetnika.

(2) Ova mjera, pored pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca ili pojačanog nadzora organa starateljstva, sadrži i obavezu dnevnog boravka maloljetnika u odgovarajućoj ustanovi koja se bavi vaspitavanjem maloljetnika.

(3) Ova mjera traje od šest mjeseci do dvije godine, s tim da sud naknadno odlučuje o njenom prestanku.

(4) Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ostaje da živi kod svojih roditelja ili drugih lica koja ga izdržavaju, odnosno koja se o njemu staraju, s tim da pojačan nadzor prema odluci suda vrše roditelji, usvojilac ili staralac ili organ starateljstva.

(5) O načinu sprovođenja ove mjere stara se organ starateljstva.

Posebne obaveze uz pojačan nadzor

Član 91

(1) Prilikom izricanja neke od vaspitnih mjera pojačanog nadzora sud može maloljetniku, ako je to potrebno za uspješnije postizanje svrhe izrečene vaspitne mjere, odrediti jednu ili više od obaveza, i to:

1) da se lično izvini oštećenom licu;

2) da, u okviru sopstvenih mogućnosti, otkloni štetu prouzrokovanu krivičnim djelom;

3) da redovno pohađa školu, odnosno da ne izostaje sa posla;

4) da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima;

5) da se uzdržava od uživanja alkoholnih pića i opojnih droga ili da se podvrgne odgovarajućem liječenju;

6) da posjećuje odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili savjetovalište i da postupa po uputstvima ovih ustanova;

7) da boravi u drugoj porodici koja je voljna da ga primi i koja ima mogućnost da nad njim vrši nadzor.

(2) Roditelj, usvojilac ili staralac maloljetnika kojem je određena jedna ili više obaveza iz stava 1 ovog člana dužan je da u slučaju promjene ili dužeg napuštanja boravišta ili prebivališta o tome blagovremeno obavijesti organ strateljstva.

(3) Obaveze iz st. 1 i 2 ovog člana traju najduže dok traje izrečena vaspitna mjera, s tim da sud može zamijeniti ili ukinuti obaveze koje je odredio.

(4) Pri određivanju obaveza iz stava 1 ovog člana sud će posebno ukazati maloljetniku i njegovim roditeljima, usvojiocu, odnosno staraocu da se, u slučaju neispunjenja ovih obaveza, izrečena mjera pojačanog nadzora može zamijeniti drugom vaspitnom mjerom.

Upućivanje u vaspitnu ustanovu

Član 92

(1) Sud će izreći mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu kad nad maloljetnikom treba obezbijediti stalan nadzor od strane stručnih lica.

(2) U vaspitnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najviše dvije godine, s tim da sud u toku trajanja mjere odlučuje o njenom prestanku.

Upućivanje u vaspitno-popravni dom

Član 93

(1) Maloljetniku prema kojem treba primijeniti pojačane mjere prevaspitanja, sud će izreći mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom za maloljetne učinioce krivičnih djela.

(2) Pri odlučivanju da li će izreći mjeru iz stava 1 ovog člana sud će posebno uzeti u obzir stepen vaspitne zapuštenosti maloljetnika, težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i okolnost da li je prema maloljetniku ranije bila izrečena vaspitna mjera ili maloljetnički zatvor.

(3) U vaspitno-popravnom domu maloljetnik ostaje najmanje jednu, a najviše četiri godine, s tim da sud u toku trajanja mjere odlučuje o njenom prestanku.

Uslovni otpust iz vaspitno-popravnog doma

Član 94

(1) Maloljetnika koji je u vaspitno-popravnom domu proveo najmanje jednu godinu sud može uslovno otpustiti iz vaspitno-popravnog doma, ako se, na osnovu uspjeha postignutog u vaspitavanju i prevaspitavanju, može osnovano očekivati da on ubuduće neće vršiti krivična djela i da će se u sredini u kojoj bude živio dobro vladati.

(2) Sud može odlučiti da se prema maloljetniku za vrijeme uslovnog otpusta primijeni neka od mjera pojačanog nadzora.

(3) Uslovni otpust traje najduže do isteka zakonskog roka trajanja upućivanja u vaspitno-popravni dom, ako prije toga sud nije ovu mjeru obustavio od izvršenja ili je zamijenio drugom mjerom.

(4) Ako za vrijeme trajanja uslovnog otpusta maloljetnik učini krivično djelo ili ne ispunjava obaveze koje su mu određene uz mjeru pojačanog nadzora, sud može opozvati uslovni otpust. Vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava se u trajanje izrečene vaspitne mjere.

Upućivanje u posebnu ustanovu za liječene i osposobljavanje

Član 95

(1) Maloljetniku koji je zaostao u psihofizičkom razvoju ili je duševno bolestan sud može, umjesto upućivanja u vaspitnu ustanovu ili vaspitno-popravni dom, izreći mjeru upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

(2) Mjera iz stava 1 ovog člana izreći će se umjesto mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako se u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje može obezbijediti liječenje i čuvanje i time postići svrha te mjere bezbjednosti.

(3) Ako je mjera iz stava 1 ovog člana izrečena umjesto upućivanja u vaspitnu ustanovu ili upućivanje u vaspitno-popravni dom, maloljetnik ostaje u posebnoj ustanovi za liječenje i osposobljavanje najduže tri godine. Ako je ova mjera izrečena umjesto mjere bezbjednosti maloljetnik ostaje u posebnoj ustanovi dok je to potrebno, a kad navrši dvadeset tri godine izvršenje mjere se nastavlja u ustanovi u kojoj se izvršava mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u psihijatrijskoj ustanovi.

(4) Kad maloljetnik navrši osamnaest godina sud obavezno ispituje potrebu njegovog daljeg zadržavanja u ovoj ustanovi.

Obustava izvršenja i zamjena izrečene vaspitne mjere drugom vaspitnom mjerom

Član 96

(1) Ako se poslije donošenja odluke kojom je izrečena mjera pojačanog nadzora ili zavodska mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme njenog donošenja ili se za njih nije znalo ili ako se odluka ne može izvršiti usljed odbijanja maloljetnika ili njegovih roditelja, usvojioca ili staraoca da postupe po nalogu onoga ko mjeru izvršava ili ako nastupe druge okolnosti predviđene zakonom, a one bi bile od uticaja na donošenje odluke, izvršenje izrečene mjere može se obustaviti ili se izrečena mjera može zamijeniti drugom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskom mjerom.

(2) Osim slučajeva iz stava 1 ovog člana, ukoliko za pojedine mjere nije što drugo predviđeno, mjera pojačnog nadzora ili zavodska mjera može se, s obzirom na postignuti uspjeh prevaspitavanja, obustaviti od izvršenja, a može se zamijeniti drugom mjerom kojom će se bolje postići svrha vaspitnih mjera. Obustavljanje od izvršenja ili zamjenjivanje drugom mjerom u okviru zavodskih mjera vršiće se uz sljedeća ograničenja:

1) mjera upućivanja u vasptinu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka može se zamijeniti upućivanjem maloljetnika u vaspitno-popravni dom ili u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje;

2) mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od jedne godine, a do isteka ovog roka može se zamijeniti upućivanjem maloljetnika u vaspitnu ustanovu ili u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

Ponovno odlučivanje o vaspitnim mjerama

Član 97

(1) Ako je od pravosnažnosti odluke kojom je izrečena mjera pojačanog nadzora ili zavodska mjera proteklo više od dvije godine, a izvršenje nije započeto, sud će ponovo odlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. Pri tom, sud može odlučiti da se ranije izrečena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.

(2) Mjera upućivanja u vaspitni centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od šest mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena, a njeno izvršenje nije započeto.

Izricanje vaspitne mjere za krivična djela u sticaju

Član 98

(1) Ako je maloljetnik učinio više krivičnih djela u sticaju, sud će cijeneći sva ta djela izreći jednu od vaspitnih mjera.

(2) Sud će postupiti na način iz stava 1 ovog člana i u slučaju ako se poslije izrečene vaspitne mjere utvrdi da je maloljetnik, prije ili poslije njenog izricanja, učinio još neko krivično djelo.

Davanje podataka o izrečenim vaspitnim mjerama

Član 99

(1) Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama mogu se dati samo sudu, državnom tužiocu, organu starateljstva i ustanovi koja se bavi zaštitom maloljetnika, i to samo ako učinilac nije navršio dvadeset jednu godinu.

(2) Podaci o izrečenim vaspitnim mjerama daće se organima iz stava 1 ovog člana i posle navršene dvadeset prve godine učinioca, ako se odnose na krivična djela za koja je predviđena kazna preko pet godina zatvora.

_________________
Audiatur et altera pars


Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:39:41 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
3. Maloljetnički zatvor

Kažnjavanje starijih maloljetnika

Član 100

Kazniti se može samo stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora preko pet godina, ako zbog visokog stepena krivice učinioca i težine krivičnog djela ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu mjeru.

Maloljetnički zatvor

Član 101

(1) Maloljetnički zatvor ne može biti kraći od šest mjeseci niti duži od osam godina. Izuzetno, za krivična djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od deset godina može se izreći maloljetnički zatvor u trajanju do deset godina.

(2) Maloljetnički zatvor se izriče na pune godine i mjesece.

(3) Maloljetnički zatvor stariji maloljetnici izdržavaju u posebnim kazneno-popravnim domovima u kojima mogu ostati do navršene dvadeset treće godine. Ako do tada ne budu izdržali kaznu, uputiće se u kazneno-popravnu ustanovu u kojoj punoljetna lica izdržavaju kaznu zatvora. Izuzetno, u kazneno-popravnom domu za maloljetnike može ostati lice koje je navršilo dvadeset tri godine, ako je to potrebno radi završetka njegovog školovanja ili stučnog osposobljavanja, ali ne duže od navršenih dvadeset pet godina.

Uslovni otpust sa izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora

Član 102

(1) Lice kome je izrečena kazna maloljetničkog zatvora sud može uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora, ako je izdržao trećinu izrečene kazne, ali ne manje od jedne godine i ako se na osnovu postignutog uspjeha u prevaspitavanju može opravdano očekivati da će se na slobodi dobro vladati i da neće ubuduće vršiti krivična djela. Uz uslovni otpust sud može odrediti mjeru pojačanog nadzora.

(2) Za opozivanje uslovnog otpusta shodno se primjenjuju odredbe člana 38 ovog zakonika.

Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora

Član 103

(1) Sud će odmjeriti kaznu maloljetničkog zatvora u granicama koje su zakonom za nju propisane, imajući u vidu svrhu maloljetničkog zatvora i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja, a posebno stepen duševne razvijenosti maloljetnika i vrijeme koje je potrebno za njegovo vaspitavanje, prevaspitavanje i stručno osposobljavanje.

(2) Sud ne može izreći maloljetnički zatvor za određeno krivično djelo u trajanju dužem od propisane kazne zatvora za to djelo, ali sud nije vezan za najmanju propisanu mjeru te kazne.

Odmjeravanje kazne maloljetničkog zatvora za krivična djela u sticaju

Član 104

(1) Ako stariji maloljetnik učini više krivičnih djela u sticaju, a sud nađe da za jedno krivično djelo treba izreći kaznu maloljetničkog zatvora, odmjeriće za sva djela jednu kaznu u granicama određenim u članu 100 ovog zakonika.

(2) Ako sud nađe da bi za neko krivično djelo u sticaju trebalo starijeg maloljetnika kazniti, a da bi za druga krivična djela trebalo izreći vaspitne mjere, za sva djela u sticaju izreći će samo kaznu maloljetničkog zatvora.

(3) Sud će na način iz st. 1 ili 2 ovog člana postupiti i u slučaju ako se posle izrečene kazne utvrdi da je osuđeni, prije ili poslije njenog izricanja, učinio još neko krivično djelo.

Zastarjelost izvršenja kazne maloljetničkog zatvora

Član 105

Kazna maloljetničkog zatvora ne može se izvrštiti, ako je proteklo:

1) deset godina od osude na maloljetnički zatvor preko pet godina;

2) pet godina od osude na maloljetnički zatvor preko tri godine;

3) tri godine od osude na maloljetnički zatvor do tri godine.

Prestanak vaspitne mjere usljed izricanja kazne maloljetničkog zatvora

Član 106

Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne starijem maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora, vaspitna mjera prestaje kad osuđeni započne izdržavanje ove kazne.

Dejstvo kazne na vaspitne mjere

Član 107

Ako za vrijeme trajanja vaspitne mjere sud izrekne punoljetnom licu kaznu maloljetničkog zatvora (član 110 stav 3) ili kaznu zatvora (član 110 stav 4) najmanje godinu dana, vaspitna mjera prestaje kad ovo lice započne izdržavanje kazne, a ako je izrečena kazna zatvora u kraćem trajanju, sud će u presudi odlučiti da li će se po izdržanoj kazni nastaviti izvršenje vaspitne mjere ili će se ta mjera ukinuti.

Dejstvo vaspitnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora

Član 108

(1) Vaspitne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne povlače pravne posljedice koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava.

(2) Lica prema kojima se izvršava mjera upućivanja u vaspitno-popravni dom ili kazna maloljetničkog zatvora ne mogu za vrijeme trajanja vaspitne mjere, odnosno kazne maloljetničkog zatvora vršiti određene poslove ili funkcije u državnim organima, organima lokalne samouprave, privrednim društvima ili drugim subjektima koji posluju državnom imovinom, odnosno organizacijama kojima je zakonom povjereno vršenje određenih javnih ovlašćenja.

Izricanje mjera bezbjednosti maloljetnicima

Član 109

(1) Mjere bezbjednosti, osim zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, mogu se izreći maloljetnicima, ako im je izrečena vaspitna mjera ili maloljetnički zatvor.

(2) Mjere bezbjednosti obaveznog liječenja narkomana i obaveznog liječenja alkoholičara ne mogu se izreći uz disciplinske vaspitne mjere.

(3) Mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi izriču se samostalno.

4. Primjena odredaba o maloljetnicima prema punoljetnim licima

Izricanje krivičnih sankcija punoljetnim licima za djela koja su učinila kao maloljetnici

Član 110

(1) Punoljetnom licu koje je navršilo dvadeset jednu godinu ne može se suditi za krivično djelo koje je učinilo kao mlađi maloljetnik.

(2) Punoljetnom licu koje u vremenu suđenja nije navršilo dvadeset jednu godinu može se suditi za krivična djela koja je učinilo kao mlađi maloljetnik samo ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora teža od pet godina. Ovakvom licu sud može izreći samo mjeru pojačanog nadzora od strane organa starateljstva ili odgovarajuću zavodsku vaspitnu mjeru. Pri ocjeni koju će od ovih mjera izreći sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu učinjenog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog izvršenja, vladanje učinioca, kao i svrhu ove vaspitne mjere.

(3) Punoljetnom licu za krivično djelo koje je izvršilo kao stariji maloljetnik može se izreći samo mjera pojačanog nadzora od strane organa starateljstva ili odgovarajuća zavodska vaspitna mjera, a pod uslovima iz člana 100 ovog zakonika. Pri ocjeni koju će od ovih sankcija izreći sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu učinjenog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog izvršenja, vladanje učinioca, kao i svrhu koju treba postići ovim sankcijama.

(4) Izuzetno od odredbe stava 3 ovog člana, punoljetom licu koje je u vrijeme suđenja navršilo dvadeset jednu godinu sud može, umjesto maloljetničkog zatvora, izreći zatvor čije se trajanje određuje u granicama kako je to predviđeno čl. 101 i 104 ovog zakonika. Kazna zatvora izrečana u ovom slučaju ima, u pogledu rehabilitacije i pravnih posljedica osude, isto pravno dejstvo kao i kazna maloljetničkog zatvora.

Izricanje vaspitnih mjera mlađim punoljetnim licima

Član 111

(1) Učiniocu koji je kao punoljetan izvršio krivično djelo, a u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset jednu godinu sud može izreći mjeru pojačanog nadzora organa starateljstva ili mjeru upućivanja u vaspitno-popravni dom ako se, s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je djelo učinio, može očekivati da će se ovim vaspitnim mjerama postići svrha koja bi se ostvarila primjenom kazne.

(2) Mlađem punoljetnom licu kojem je izrečena vaspitna mjera sud može, pod uslovom predviđenim ovim zakonikom, izreći sve mjere bezbjednosti, osim zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti.

GLAVA SEDMA

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI


Osnov oduzimanja imovinske koristi

Član 112

(1) Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom.

(2) Korist iz stava 1 ovog člana oduzeće se, pod uslovima predviđenim ovim zakonikom i sudskom odlukom kojom je utvrđeno izvršenje krivičnog djela.

Uslovi i način oduzimanja imovinske koristi

Član 113

(1) Od učinioca će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koji su pribavljeni krivičnim djelom, a ako oduzimanje nije moguće učinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.

(2) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom oduzeće se i od lica na koja je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja očigledno ne odgovara stvarnoj vrijednosti.

(3) Ako je krivičnim djelom pribavljena imovinska korist za drugog ta korist će se oduzeti.

Zaštita oštećenog

Član 114

(1) Ako je u krivičnom postupku usvojen imovinskopravni zahtjev oštećenog, sud će izreći oduzimanje imovinske koristi samo ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev oštećenog u tom iznosu.

(2) Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svakog imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnicu može tražiti da se namiri iz oduzete imovinske koristi, ako pokrene parnicu u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti odluke kojom je upućen na parnicu i ako u roku od tri meseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je usvojen njegov imovinskopravni zahtjev zatraži namirenje iz oduzete imovinske koristi.

(3) Oštećeni koji u krivičnom postupku nije podnio imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete imovinske koristi, ako je radi utvrđivanja svog zahtjeva pokrenuo parnicu u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom je izrečeno oduzimanje imovinske koristi, a najdalje u roku od tri godine od dana pravosnažnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke kojom je usvojen njegov imovinskopravni zahtjev zatraži namirenje iz oduzete imovinske koristi.

GLAVA OSMA

PRAVNE POSLJEDICE OSUDE


Nastupanje pravnih posljedica osude

Član 115

(1) Osude za određena krivična djela ili na određene kazne mogu imati za pravnu posljedicu prestanak, odnosno gubitak određenih prava ili zabranu sticanja određenih prava.

(2) Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo učiniocu izrečena novčana kazna, uslovna osuda, ako ne bude opozvana, sudska opomena ili kad je učinilac oslobođen od kazne.

(3) Pravne posljedice osude mogu se predvidjeti samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su predviđene.

Vrste pravnih posljedica osude

Član 116

(1) Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava su:

1) prestanak vršenja javnih funkcija;

2) prestanak radnog odnosa ili prestanak vršenja određenog poziva ili zanimanja;

3) gubitak određenih dozvola ili odobrenja koja se daju odlukom državnog organa ili organa lokalne samouprave.

(2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava su:

1) zabrana sticanja određenih javnih funkcija;

2) zabrana sticanja određenog zvanja, poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi;

3) zabrana sticanja čina vojnog starješine;

4) zabrana dobijanja određenih dozvola ili odobrenja koja se daju odlukom državnih organa ili organa lokalne samouprave.

Početak i trajanje pravnih posljedica osude

Član 117

(1) Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnažnosti presude.

(2) U slučaju da posle pravosnažnosti presude, na osnovu koje su nastupile pravne posljedice osude, ta presuda bude izmijenjena po vanrednom pravnom lijeku, nastupanje ili dalje trajanje pravnih posljedica osude usklađuje se sa novom odlukom.

(3) Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava mogu se propisati u trajanju najduže do deset godina.

(4) Vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava se u vrijeme trajanja pravne posljedice osude.

(5) Rehabilitacijom prestaju pravne posljedice osude predviđene u članu 116 stav 2 ovog zakonika.

_________________
Audiatur et altera pars


Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:40:01 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
GLAVA DEVETA

REHABILITACIJA, PRESTANAK PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE I DAVANJE PODATAKA IZ KAZNE EVIDENCIJE


Opšti pojam rehabilitacije

Član 118

(1) Rehabilitacijom se briše osuda i prestaju sve njene pravne posljedice, a osuđeni se smatra neosuđivanim.

(2) Rehabilitacija nastaje ili na osnovu samog zakona (zakonska rehabilitacija) ili po molbi osuđenog lica na osnovu sudske odluke (sudska rehabilitacija).

(3) Rehabilitacijom se ne dira u prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi.

Zakonska rehabilitacija

Član 119

(1) Zakonska rehabilitacija se daje samo licima koja prije osude na koju se odnosi rehabilitacija nijesu bila osuđivana ili koja su se po zakonu smatrala neosuđivanim.

(2) Zakonska rehabilitacija nastaje, ako:

1) lice koje je oglašeno krivim, a oslobođeno od kazne ili kojem je izrečena sudska opomena, u roku od godinu dana od pravosnažnosti presude, ne učini novo krivično djelo;

2) lice kojem je izrečena uslovna osuda, u vrijeme provjeravanja i u roku od godinu dana po isteku roka provjeravanja, ne učini novo krivično djelo;

3) lice koje je osuđeno na novčanu kaznu, kaznu rada u javnom interesu ili kaznu zatvora do šest mjeseci, u roku od tri godine od dana kad je ta kazna izvršena, zastarjela ili oproštena, ne učini novo krivično djelo;

4) lice koje je osuđeno na kaznu zatvora preko šest mjeseci do jedne godine, u roku od pet godina od dana kad je ta kazna izvršena, zastarjela ili oproštena, ne učini novo krivično djelo.

(3) Zakonska rehabilitacija ne nastaje ako sporedna kazna još nije izvršena ili ako još traju mjere bezbjednosti.

Sudska rehabilitacija

Član 120

(1) Sudska rehabilitacija može se dati licu koje je osuđeno na kaznu zatvora preko jedne do dvije godine, ako u roku od pet godina od dana kad je ta kazna izdržana, zastarjela ili oproštena ne učini novo krivično djelo.

(2) Licu koje je osuđeno na kaznu zatvora preko dvije do tri godine sudska rehabilitacija može se dati ako u roku od osam godina od dana kad je ta kazna izdržana, zastarjela ili oproštena ne učini novo krivično djelo.

(3) U slučaju iz st. 1 i 2 ovog člana sud će dati rehabilitaciju ako nađe da je osuđeno lice svojim vladanjem zaslužilo rehabilitaciju i ako je, prema svojim mogućnostima, naknadilo štetu prouzrokovanu krivičnim djelom, pri čemu je sud dužan da uzme u obzir i sve druge okolnosti od značaja za davanje rehabilitacije, a posebno prirodu i značaj djela.

(4) Sudska rehabilitacija ne može se dati ako sporedna kazna još nije izvršena ili ako još traju mjere bezbjednosti.

Sudska rehabilitacija lica koje je više puta osuđivano

Član 121

Licu koje je više puta osuđivano sud može dati rehabilitaciju samo ako su ispunjeni uslovi iz čl. 119 i 120 ovog zakonika u pogledu svakog krivičnog djela za koje je osuđeno. Pri ocjeni da li će u ovakvom slučaju dati rehabilitaciju sud će uzeti u obzir okolnosti iz člana 120 stav 3 ovog zakonika.

Prestanak pravnih posljedica osude

Član 122

(1) Kad proteknu tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, sud može odlučiti da prestane pravna posljedica osude koja se odnosi na zabranu sticanja određenog prava, ukoliko već nije prestala usljed rehabilitacije.

(2) Pri odlučivanju o prestanku pravne posljedice osude sud će uzeti u obzir ponašanje osuđenog poslije osude, da li je naknadio štetu prouzrokovanu krivičnim djelom i vratio imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela, kao i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka pravne posljedice osude.

Davanje podataka iz kaznene evidnecije

Član 123

(1) Kaznena evidencija sadrži sljedeće podatke: lične podatke o učiniocu krivičnog djela; podatke o kaznama, uslovnoj osudi i sudskoj opomeni; oproštene kazne koje se odnose na učinioca za koga se kaznena evidencija vodi, kao i podatke o pravnim posljedicama osude; kasnije izmjene podataka sadržanih u kaznenoj evidenciji; podatke o izdržavanju kazne i poništenju evidencije o pogrešnoj osudi.

(2) Evidencija o vaspitnim mjerama sadrži sljedeće podatke: lične podatke o maloljetnim učiniocima, podatke o vaspitnim mjerama koje su primijenjene i izvršene, kao i ostale podatke koji se odnose na primjenu vaspitnih mjera.

(3) Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati samo sudu, državnom tužiocu i organu unutrašnjih poslova u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica koje je ranije bilo osuđeno, organu za izvršenje krivičnih sankcija i organu koji učestuje u postupku davanja amnestije, pomilovanja, rehabilitacije ili odlučivanja o prestanku pravnih posljedica osude, kao i organima starateljstva, kad je to potrebno za vršenje poslova iz njihove nadležnosti.

(4) Podaci iz kaznene evidencije mogu se, na obrazložen zahtjev, dati i državnom organu, privrednom društvu, drugoj organizaciji ili preduzetniku, ako još traju pravne posljedice osude ili mjere bezbjednosti i ako za to postoji opravdani interes zasnovan na zakonu.

(5) Niko nema prava da traži od građanina da podnosi dokaz o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti.

(6) Građanima se, na njihov zahtjev, mogu davati podaci o njihovoj osuđivanosti ili neosuđivanosti samo ako su im potrebni radi ostvarivanja njihovih prava u inostranstvu.

_________________
Audiatur et altera pars


Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:40:24 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
GLAVA DESETA

ZASTARJELOST


Zastarjelost krivičnog gonjenja

Član 124

Ako u ovom zakoniku nije drukčije određeno, krivično gonjenje ne može se preduzeti kad protekne:

1) dvadeset pet godina od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od trideset godina;

2) dvadeset godina od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko petnaest godina;

3) petnaest godina od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko deset godina;

4) deset godina od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko pet godina;

5) pet godina od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine;

6) tri godine od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko jedne godine;

7) dvije godine od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna.

Tok i prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja

Član 125

(1) Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno.

(2) Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se po zakonu gonjenje ne može otpočeti ili nastaviti.

(3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi otkrivanja krivičnog djela ili radi otkrivanja i gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog djela.

(4) Zastarijevanje se prekida i kad učinilac u vrijeme dok teče rok zastarjelosti učini isto tako teško ili teže krivičnog djelo.

(5) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče.

(6) Zastarjelost krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dvosturko vrijeme koje se po zakonu traži za zastarjelost krivičnog gonjenja.

Zastarjelost izvršenja kazne

Član 126

(1) Ako u ovom zakoniku nije drukčije određeno, izrečena kazna ne može se izvršiti kad protekne:

1) dvadeset godina od osude na kaznu zatvora preko petnaest godina;

2) petnaest godina od osude na kaznu zatvora preko deset godina;

3) deset godina od osude na kaznu zatvora preko pet godina;

4) pet godina od osude na kaznu zatvora preko tri godine;

5) tri godine od osude na kaznu zatvora preko jedne godine ili kaznu rada u javnom interesu;

6) dvije godine od osude na kaznu zatvora do jedne godine ili na novčanu kaznu.

(2) Izvršenje kazne zatvora od trideset godina ne zastarijeva.

Zastarijelost izvršenja sporedne kazne i mjere bezbjednosti

Član 127

(1) Zastarjelost izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastaje kad protekne dvije godine od dana pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena.

(2) Zastarjelost izvršenja mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, obaveznog liječenja narkomana, obaveznog liječenja alkoholičara i oduzimanja predmeta nastaje kad protekne pet godina od dana pravosnažnosti odluke kojom su te mjere izrečene.

(3) Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrane upravljanja motornim vozilom i protjerivanja stranca iz zemlje nastaje kad protekne vrijeme za koje su te mjere izrečene.

(4) Izvršenje mjere bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ne zastarijeva, ali ako je od pravosnažnosti presude kojom je mjera bezbjednosti izrečena proteklo više od pet godina, a izvršenje nije započeto, sud će ispitati da li je izvršenje ove mjere još uvijek potrebno.

Tok i prekid zastarijevanja izvršenja kazne i mjere bezbjednosti

Član 128

(1) Zastarijevanje izvršenja kazne počinje od dana kad je presuda kojom je kazna izrečena postala pravosnažna, a ako je uslovna osuda opozvana - od dana kad je odluka o opozivanju postala pravosnažna.

(2) Ako je aktom amnestije ili pomilovanja ili odlukom suda po vanrednom pravnom lijeku izrečena kazna smanjena, vrijeme potrebno za nastupanje zastarjelosti određuje se prema novoj kazni, ali se tok zastarjelosti računa od ranije pravosnažne presude.

(3) Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se po zakonu izvršenje kazne ne može preduzeti.

(4) Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi izvršenja kazne.

(5) Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo da teče.

(6) Zastarjelost izvršenja kazne nastaje u svakom slučaju kad protekne dvostruko vrijeme koje se po zakonu traži za zastarjelost izvršenja kazne.

(7) U slučaju nastupanja zastarjelosti iz stava 6 ovog člana započeto izvršenje kazne obustavlja se.

(8) Odredbe st. 2 do 5 ovog člana shodno se primjenjuju i na zastarjelost izvršenja mjere bezbjednosti.

Nezastarivost krivičnog gonjenja i izvršenja kazne

Član 129

Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijevaju za krivična djela predviđena u čl. 426 do 431 ovog zakonika, kao ni za krivična djela za koja po ratifikovanim međunarodnim ugovorima zastarjelost ne može da nastupi.

_________________
Audiatur et altera pars


Vrh
   
 
 Tema posta:
PostPoslato: Četvrtak,29.1.2009. 23:41:09 
Defensor Veritatis
OffLine
Korisnikov avatar
Profil
Pošalji privatnu poruku

Pridružio se: Ponedeljak,25.2.2008. 20:38:02
Postovi: 10658
Moj fakultet: PF u Podgorici
Pravničko obrazovanje: Diplomirani pravnik
GLAVA JEDANAESTA

AMNESTIJA I POMILOVANJE


Amnestija

Član 130

(1) Licima koja su obuhvaćena aktom amnestije daje se oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom, daje se rehabilitacija ili se ukidaju pojedine ili sve pravne posljedice osude.

(2) Amnestijom se mogu ukinuti sljedeće mjere bezbjednosti: zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i protjerivanje stranaca iz zemlje.

Pomilovanje

Član 131

(1) Pomilovanjem se poimenično određenom licu daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili uslovnom osudom, daje se rehabilitacija, određuje kraće trajanje određene pravne posljedice osude ili se ukidaju pojedine ili sve pravne posljedice osude.

(2) Pomilovanjem se može ukinuti ili odrediti kraće trajanje mjere bezbjednosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti i dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i protjerivanje stranca iz zemlje.

Dejstvo amnestije i pomilovanja na prava trećih lica

Član 132

Davanjem amnestije ili pomilovanja ne dira se u prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi.

GLAVA DVANAESTA

VAŽENJE KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA REPUBLIKE CRNE GORE


Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva

Član 133

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(2) Ako se u toku izvršenja krivičnog djela izmijeni zakon, primjenjivaće se zakon koji je važio u vrijeme dovršenja djela.

(3) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

(4) Na učinioca krivičnog djela koje je određeno zakonom sa određenim vremenskim trajanjem primjenjuje se taj zakon, bez obzira na to kad mu se sudi, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

(5) Mjere bezbjednosti i vaspitne mjere propisane novim zakonom mogu se primijeniti na učinioca, ako nijesu za njega nepovoljnije od onih koje su se mogle primijeniti prema zakonu koji je važio u vrijeme izvršenja djela.

Važenje krivičnog zakonodavstva na teritoriji Crne Gore

Član 134

(1) Krivično zakonodavstvo Crne Gore važi za svakog ko na njenoj teritoriji učini krivično djelo.

(2) Krivično zakonodavstvo Crne Gore važi i za svakog ko učini krivično djelo na domaćem brodu, bez obzira gdje se brod nalazi u vrijeme izvršenja djela.

(3) Krivično zakonodavstvo Crne Gore važi i za svakog ko učini krivično djelo u domaćem civilnom vazduhoplovu dok je u letu ili u domaćem vojnom vazduhoplovu, bez obzira gdje se vazduhoplov nalazio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, ako je učinilac krivičnog djela državljanin Crne Gore.

Važenje krivičnog zakonodavstva Crne Gore za učinioce određenih krivičnih djela izvršenih u inostranstvu

Član 135

Krivično zakonodavstvo Crne Gore važi za svakog ko u inostranstvu učini krivično djelo iz čl. 357 do 369 i čl. 371 do 374 ovog zakonika ili iz člana 258 ovog zakonika, ako se falsifikovanje odnosi na novac koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio zakonsko sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.

Važenje krivičnog zakonodavstva Crne Gore za državljanina Crne Gore koji učini krivično djelo u inostranstvu

Član 136

Krivično zakonodavstvo Crne Gore važi za državljanina Crne Gore i kad u inostranstvu učini koje drugo krivično djelo, osim krivičnih djela navedenih u članu 135 ovog zakonika, ako se zatekne na teritoriji Crne Gore ili Srbije ili bude ekstradiran državnoj zajednici Srbija i Crna Gora (u daljem tekstu: SCG).

Važenje krivičnog zakonodavstva Crne Gore za stranca koji učini krivično djelo u inostranstvu

Član 137

(1) Krivično zakonodavstvo Crne Gore važi i za stranca koji van teritorije Crne Gore učini prema njoj ili njenom državaljaninu krivično djelo i kad nijesu u pitanju krivična djela navedena u članu 135 ovog zakonika, ako se zatekne na teritoriji Crne Gore ili Srbije ili bude ekstradiran SCG.

(2) Krivično zakonodavstvo Crne Gore važi i za stranca koji prema stranoj državi ili prema strancu učini u inostranstvu krivično djelo za koje se po zakonu zemlje u kojoj je učinjeno može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ako se zatekne na teritoriji Crne Gore, a ne bude ekstradiran stranoj državi. Ako ovim zakonikom nije drukčije određeno, sud u takvom slučaju ne može izreći težu kaznu od one koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je krivično djelo učinjeno.

Posebni uslovi za krivično gonjenje

Član 138

(1) Ako je u slučaju iz člana 134 ovog zakonika pokrenut ili dovršen krivični postupak u stranoj državi, krivično gonjene u Crnoj Gori preduzeće se samo po odobrenju Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore.

(2) U slučaju iz člana 134 ovog zakonika krivično gonjenje stranca može se, pod uslovom uzajamnosti, ustupiti stranoj državi.

(3) U slučaju iz čl. 136 i 137 ovog zakonika krivično gonjenje se neće preduzeti, ako:

1) je učinilac potpuno izdržao kaznu na koju je u inostranstvu osuđen;

2) je učinilac u inostranstvu pravosnažnom presudom oslobođen ili mu je kazna zastarjela ili oproštena;

3) je prema neuračunljivom učiniocu u inostranstvu izvršena odgovarajuća mjera bezbjednosti;

4) se za krivično djelo po stranom zakonu krivično goni po zahtjevu oštećenog, a takav zahtjev nije podnesen.

(4) U slučaju iz čl. 136 i 137 ovog zakonika krivično gonjenje će se preduzeti samo kad se za krivično djelo kažnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo učinjeno. Kad se u slučaju iz čl. 136 i 137 stav 1 ovog zakonika, po zakonu zemlje u kojoj je djelo učinjeno za to krivično djelo ne kažnjava, krivično gonjenje se može preduzeti samo po odobrenju Vrhovnog državnog tužioca.

(5) U slučaju iz člana 137 stav 2 ovog zakonika, ako je u pitanju djelo koje je u vrijeme kad je izvršeno smatrano krivičnim djelom prema opštim pravnim načelima priznatim u međunarodnom pravu, gonjenje se može preduzeti u Crnoj Gori po odobrenju Vrhovnog državnog tužioca, bez obzira na zakon zemlje u kojoj je krivično djelo učinjeno.

Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u inostranstvu

Član 139

Pritvor, svako drugo lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, lišenje slobode u toku ekstradicionog postupka, kao i kazna koju je učinilac izdržao po presudi inostranog suda uračunaće se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto krivično djelo, a ako kazne nijesu iste vrste, uračunavanje će se izvrštiti po ocjeni suda.

Važenje zakona države članice kojim je predviđeno krivično djelo

Član 140

(1) Krivično zakonodavstvo države članice kojim je predviđeno krivično djelo važi za svakog ko na teritoriji te države članice učini krivično djelo predviđeno njenim krivičnim zakonodavstvom, bez obzira na to gdje mu se za to djelo sudi.

(2) Ako je krivično djelo predviđeno krivičnim zakonodavstvom države članice izvršeno na teritoriji obje države članice, primijeniće se zakon države članice u kojoj se učiniocu sudi.

(3) Za krivična djela predviđena zakonom države članice kad su ta djela izvršena van teritorije SCG ili na domaćem brodu ili u domaćem vazduhoplovu dok su van teritorije SCG, primjenjuje se zakon države članice u kojoj se učiniocu sudi.

Važenje opšteg dijela ovog zakonika

Član 141

Odredbe opšteg dijela ovog zakonika važe za sva krivična djela određena ovim zakonikom ili drugim zakonom.

_________________
Audiatur et altera pars


Vrh
   
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 41 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Idi na:  



Powered by phpBB © phpBB Group
Mojepravo.net 2010